Za Osijek kažu da je grad po mjeri čovjeka, no ovaj najveći slavonski grad po mjeri je i kućnih ljubimaca, posebice pasa. Heroj naše priče je bijeli bokser Bel koji svakodnevno svoju vlasnicu natjera na jutarnju jednosatnu šetnju. Kako Belu ne smeta ni kiša, ni vjetar, a ni niske temperature Osječani Bela znaju vidjeti kako se kupa u Dravi i na zimskih minus 10.
Uživancija je ipak veća kada zapliva na popularnoj osječkoj plaži Kopika u društvu, a sezona kupanja je tamo upravo otvorena. I iako možda čudno izgleda, no Osječani često zaplivaju zajedno sa svojim ljubimcima.
Kako Osječani vole svoje ljubimce, mjesta za trčanje je napretek, a upravo tu Bel obožava pronaći što veće drvo i ponijeti ga kući. A istrgnuti mu ga iz zubi naprosto je nemoguće sve dok ne dođe ispred kuće, gdje ga spusti na travu i potpuno izgubi zanimanje za njega. Bel se tako pobrine za zalihu drva potrebnu za roštilj, čiji miris obožava.
U Osijeku je sve prilagođeno čovjeku i njegovom najboljem prijatelju
Upravo tako, jer mjesta za šetnju ima koliko ti srce poželi, a znakovi “zabranjeno za pse” toliko su rijetki, da ih se može nabrojati na prste. Vlasnici pasa za svoje veće četveronožne ljubimce imaju čak i posebnu “kupaonicu“, smještenu uz jednu od praonica automobila. Tu postoje svi uvjeti za kupanje, čime se izbjegne “poplava” u kupaonici kada pas strese višak vode sa sebe.
Bel se ipak kupa kod kuće, uživajući u pogledima dva mačka koje voli, ali im rado ukrade hranu.
Šetnja sa psima iz azila
I dok je Bel srećković kojega je vlasnica posebno tražila i kupila, te mu ugađa u svemu, u Osijeku ipak ima i napuštenih pasa koji žive u azilu. No, kako smo već rekli, Osječani ipak vole pse, pa čak i oni koji ih nemaju, te se pobrinu da i psi iz azila osjete ljubav i pažnju. Naime, vikendom svi zainteresirani dođu do azila kako bi odveli barem jednog psa u šetnju. Upravo stoga, vikend je i za ove četveronožne čupavice i čupavce najljepši u tjednu.
Često se dogodi da po psa iz azila dođe netko tko je već vlasnik psa, te uz svoga prošeta i jednoga iz azila. Za azil se brine i Grad Osijek, koji često donira sredstva, kako bi, iako napušteni, bili u potpunosti zbrinuti.
A ono što je najljepše u cijeloj toj četveronožnoj priči su susreti vlasnika pasa i volontera iz azila, koji svi dovedu pse i barem jednom mjesečno izmjenjuju iskustva uz roštilj i pivo, dok okolo trče, valjaju se i često kupaju veliki i mali čovjekovi najvjerniji prijatelji.