I dok koronavirus sije svijetom strah, čovjek je tu da se odupre, da se ne da i bori. A kako to izgleda u praksi?
Splitske ulice prazne su. Njima odjekuje tišina. Ne čuje se ni krik galeba. Bura je rastjerala oblake, a na društvenim mrežama krenuli su komentari “kada bi bar rastjerala i koronavirus”.
I kao u Oliverovoj pjesmi “opustila davno riva, zatvoreni su portuni”, i dok se s ponistre još uvik vidi Šolta nima pisme ispod volta, umukla je klapa.
Talijane i dalje muči koronavirus. Prošli su najgore. No, duh im nije slomljen. I dok druge zemlje pokušavaju povesti se za njima, te uz pljesak pozdraviti liječnike, vojsku i sve one na “prvoj crti” u borbi protiv nevidljivog neprijatelja, Talijani pokazuju koliko smo mlaki. Stjerani u kut, umorni od karantene i pitanja kada će sve prestati, uz puno duše pjevaju i dalje.
Slavoniju je zasuo snijeg. Nije prvi puta da Slavonija pati, no na koljena pasti neće. Široka duša slavonska spremna je na šalu i smijeh i kada muči neizvjesnost i kada boli i kada pada.
Foto: Cronika / Ankica Franjić
I dok hrvatski vatreni poručuju “OSTANIMO DOMA”……
…. mi podsjećamo dok ostajete doma ne zaboravite poznatu zagorsku poslovicu: “Nigdar ni bilo da ni nekak bilo i nigdar ne bu da nekak ne bu”