Javnost je ovih dana zgrožena događanjem oko ilegalne Uskršnje mise koju je u crkvi na Sirobuji pokušao održati don Jozo Delaš, a pri čemu su u pokušaju snimanja napadnute novinarka lokalnog medija i televizijska snimateljica. I premda je napad za svaku osudu, trebalo bi sagledati i uzrok svega koji prvenstveno leži u odluci o zabrani misnog slavlja uz prisustvo vjernika, donesenoj od strane Nacionalnog stožera, od kojeg se između ostalog svakodnevno moglo čuti kako će mjere biti još rigoroznije ne budu li građani bili poslušni.
“Neka pucaju, nek’ me ubiju, ovo je strašno”
Naime, sedamdesetogodišnji župnik očito si nije mogao pojmiti kako ne smije održati misu jer mu se to u njegovom svećeničkom pozivu nikada nije dogodilo. Ne možemo ne zapitati se je li to doživio kao napad na svoj poziv i vjeru, na svoju slobodu i prava.
Njegova izjava koju su prenijeli mediji “Neka pucaju, nek’me ubiju, ovo je strašno” jasno je nagovještavala njegovo poimanje cijele situacije s kojom se stari svećenik nije mogao pomiriti.
A je li baš sve njegova krivica? Biskupija splitsko-makarska ogradila se od don Jozinog ponašanja i time vjerojatno zaključila kako je oprala svoju odgovornost. Ali, ona ostaje odgovorna, jer svjesna da ima posla sa starim i pomalom tvrdoglavim svećenikom koji je jasno poručivao kako se neće odreći svojih stavova, trebala je ranije poduzeti određene korake, pa bi se u konačnici sasvim drugačije završila priča oko Uskršnje mise.
Tko je zakazao?
Izuzmemo li sada i profesionalno obavljanje novinarskog posla, po kojem bi, prema svim pravilima struke “bio red” najaviti snimanje, a ne “šunjati se” i gurati ruku s mobitelom kroz odškrinuta vrata, dolazimo do ključnog termina-zabrana. Naime, neosporno je kako je hitno trebalo djelovati s prvom pojavom koronavirusa, ali i tu je kao i u slučaju svećenika, zakazala viša instanca.
Ograničavanje Ustavnih prava bez valjane pravne osnove
Tek sada prijedlogom izmjena Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, Vlada je priznala ono na što je već mjesec dana upozoravala oporba i ustavno pravni stručnjaci, a to je da odluke kojima se ograničavaju Ustavna prava građana, nemaju valjane pravne osnove.
Tim odlukama otvorio se put tisućama tužbi za naknadu štete koje od države mogu potraživati svi oni koji su pretrpjeli gubitke u poslovanju zbog restrikcija nametnutih radi sprečavanja širenja koronavirusa.
Stoga se Vlada Andreja Plenkovića u četvrtak odlučila predložiti zakonske izmjene kojima bi retroaktivno legalizirala odluke koje je u ime Stožera za civilnu zaštitu potpisao njegov predsjednik, ministar policije Davor Božinović, a koje je po svim pravilima, trebao potpisati ministar zdravstva Vili Beroš.
U nadležnosti ministarstva zdravstva, a ne Stožera civilne zaštite
Naime, ograničenja Ustavnih prava, koja se u vrijeme pandemije mogu nametnuti, proizlaze iz Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, što je opet u nadležnost ministra zdravstva, a ne Stožera civilne zaštite.
Još apsurdnije je što Nacionalni stožer donosi odluke iz ovlasti ministra zdravstva, a Vili Beroš nije član Nacionalnog stožera, kao ni ravnateljica infektivne klinike “Fran Mihaljević”, Alemka Markotić.
Daleko rigoroznija zabrana kretanja
Tu je situaciju komentirao i predsjednik države Zoran Milanović rekavši kako je u našoj zemlji zabrana kretanja svih građana po Hrvatskoj puno rigoroznija nego što to bilo koji doneseni zakon predviđa.
“Imate Zakon o zaštiti zdravlja pučanstva koji govori o ogromnim ovlastima ministra zdravstva uz određene osigurače… Mi smo iz nekog razloga formirali Stožer u kojem je ministar zdravstva jedan član, a u zakonu imate cijeli niz mjera u kojima je karantena i zabrana kretanja. Ali, znam da tada zakonadavac nije imao predodžbu razloga donošenja zakona, situaciju u kojoj je cijeli svijet u blokadi. Ovo je nekoliko koraka dalje od toga i upravo zato treba to ojačati dvotrećinskom odlukom saborskih zastupnika koji su je spremni dati“, izjavio je Milanović, a prenio je Jutarnji list.
Odbacio je i obrazloženje ministra unutarnjih poslova kako se Sabor ne može stalno sastajati rekavši da se ni ne mora sastajati, ali da svejedno Sabor radi.
Vlada novom odredbom nastoji ozakoniti odluke Stožera
Sada Vlada nastoji naknadno ozakoniti odluke koje je potpisao Božinović, ubacivanjem odredbe u Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti tako da, kad je proglašena epidemija zarazne bolesti, sigurnosne mjere, ograničenja ustavnih prava, može narediti i Stožer civilne zaštite u suradnji s Ministarstvom zdravstva i HZJZ.
“Riječ je o pokušaju konvalidiranja mjera koje je donosio Stožer, a za koje smo i dosad upozoravali da ih je trebalo donositi na drugi način, onako kako propisuje Ustav, dvotrećinskom većinom u Saboru“, izjavio je SDP-ov Peđa Grbin, za Jutarnji list.
Opasnost od poplava tužbi za naknadu šteta postoji
Prema njegovim riječima, to je jedini Vladin izlaz jer će se dvotrećinskom većinom ozakoniti postojeće ograničavajuće odluke i na taj način spasiti stvar jer Sabor može donositi zakone kod kojih pojedine odredbe djeluju retroaktivno.
“Opasnost od poplave tužbi za naknadu štete postoji, na nju smo upozoravali, upozoravali smo da je treba izbjeći donošenjem odluka na Ustavom propisan način”, izjavio je Grbin za medije.
“Neka vas đava nosi”
No nakon dopune Zakona o sustavu civilne zaštite od 18. ožujka i ubačene odredbe kojom “Stožer civilne zaštite RH donosi odluke i upute koje provode stožeri civilne zaštite jedinica lokalne i područne samouprave” a sve u svrhu zaštite života i očuvanja zdravlja, Nacionalni stožer je donio brojne mjere, od zatvaranja trgovina, kafića, restorana, sportskih klubova, obustave sportskih natjecanja, vjerskih okupljanja do zabrane javnih okupljanja, opet prekoračivši svoje ovlasti. Naime, prema riječima profesora Ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Đorđa Gardaševića za Jutarnji, dopune Zakona o sustavu civilne zaštite “treba tumačiti kao normu koja omogućuje nacionalnom Stožeru da faktički koordinira rad stožera na nižim razinama.”
Da Nacionalni stožer nije donio tako rigorozne mjere, da nije prenio ovlasti na brojne (ne)potrebne lokalne stožere i nastavio s “treniranjem strogoće”, da je imao više sluha za svoje uplašene građane koji su uz zdravstvene ugroze strepili i od egzistencijalnih neizvjesnosti, vjerojatno ne bi došlo ni do tajnih okupljanja u kafićima, odražavanja zabranjeh misa s vjernicima, a ni do don Jozinog “Neka vas đava nosi”.