Iako je najveća čovjekova težnja da se svidi i bude voljen, važno je znati kako je postavljanje granica upravo vezano uz ljubav i poštovanje.
Postavljanje granica i postizanje poštovanja članova svoje obitelji, ponekad se čini teško kao penjanje na Mount Everest, a zapravo sve kreće od početka. A pravi početak su samopoštovanje i ljubav koje nam usade roditelji. Ukoliko nemamo samopoštovanja, a izostala je i ljubav koju smo trebali dobiti od samog rođenja, teško ćemo se usuditi reći “ja to ne želim”, “neću”, “sada ne mogu” i slično.
Naime, strah da izgubimo ono što imamo, a što mislimo da su ljubav i poštovanje tjera nas da prihvatimo i ono što nam se ne sviđa, ono što ne želimo i nećemo. Sve se to odrazi prvo u vezi, gdje se nastojimo svidjeti, umjesto da jasno dajemo do znanja što volimo, što nas čini srenima, a što nas uopće ne usrećuje.
Naime, odnos u vezi se stvara komunikacijom, a tu stvari ne smijemo ostaviti otvorenima da se podrazumijevaju. Ono što se često događa je da šutimo i radimo ono što ne želimo ili nas umara, ne tražeći od partnera njegovo sudjelovanje, pa trenutak kada “puknemo” ne kontroliramo komunikaciju. Umjesto teških riječi, puno je bolje primjerice odmah na početku reći što očekujemo. Tako je puno lakše partneru reći kako nas usrećuje zajedničko kuhanje ili podjela poslova, koja nam onda ostavlja više vremena da zajednički provodimo vrijeme, već gledati ga kako gleda tv seriju dok se vi “ubijate” kuhajući, pospremanjem stola, pranjem posuđa…
Način komunikacije
Ono što je najvažnije je način naše komunikacije, koja nikako ne treba biti napadačka, ali ni bojažljiva. Izražavajući svoje želje i potrebe i ostajući dosljedni zadobivamo poštovanje, ali i ljubav.
Tako je primjerice, puno lakše odbiti molbu prijateljice ako joj kažete kako bi joj rado učinili uslugu, ali ovaj puta imate svoje neodgodive obveze. Iako u potrebi za ljubavlju radije kažete da, ponekad je, na pravi način izrečeno ne, put do ljubavi i poštovanja.
Postavljanje granica djeci
A, ne često treba reći i djeci i to od “malih nogu“. Uz ne, treba ostati i dosljedan. Drugim riječima postaviti granice koje će im davati osjećaj sigurnosti i ljubavi. Naime, iako nam se često čini kako djeci treba sve dati i kupiti kako bi bili zadovoljni i voljeli nas, istina je potpuno suprotna. Postavljanjem granica, objasnivši djeci kako im primjerice ta igračka nije potrebna ili da jednostavno nemamo novca za nju, odgajamo djecu koja će naučiti odgoditi zadovoljstvo. U protivnom, pružajući im sve što požele odmah i sad, ne pokazujemo im realni život koji ih čeka, ne učimo ih da nas poštuju, a kada odrastu od roditelja će očekivati da riješe sve njihove probleme.
Pripremiti malog čovjeka za život nije lako, ali dosljednost i postavljanje granica su alat koji nikada ne smijemo zaboraviti.