Sindrom sagorijevanja izraz je za nemilosrdnu preopterećenost poslom koji je odnedavno sveprisutan, osobito kada opisujemo one koji rade do granica iznemoglosti. Ali sada je tu još dodatni pritisak uslijed izolacije izazvane pandemijom koji dovodi do “pucanja”.
Uobičajeni način života u potpunosti je nestao, a mi se suočavamo s mnoštvom dilema kakve dosad nismo poznavali: Da dezinficiram povrće? Kako ću za vrijeme izolacije ostati u formi? Mogu li bez opasnosti od zaraze dodirnuti kartonsku površinu? Smijem li zagrliti djecu, piše BBC.
Povrh svega toga, društvene mreže nas zasipaju dobronamjernim pozivima kako ne smijemo gubiti vrijeme i trebamo završiti započete projekte, baviti se korisnim stvarima.
Ukratko: iscrpljujemo se na sasvim nove načine, a značenje riječi sagorjeti u doba pandemije koronavirusa se mijenja, piše BBC.
“Iscrpljenost kao posljedica izbora”
Naime, uobičajeno se pod sagorijevanjem podrazumijeva preopterećenost dnevnim obvezama na koje se odgovara, no u krizi poput ove sagorijevanje može nastati zbog nečeg drugog – nečega što stručnjaci nazivaju “iscrpljenošću kao posljedicom izbora“.
“I dok se vijesti stalno mijenjaju, “informacija je konstantna, bilo da je riječ o samoj pandemiji ili o stvarima koje biste trebali obaviti, poput rasporeda aktivnosti vaše djece, o tome na koji način najbolje najbolje raditi od kuće…, riječ je jednostavno o mnoštvu informacija”, kaže Janna Koretz, bostonska psihologinja koja pomaže klijentima sa zahtjevnim poslovima, kao i da izbjegnu sindrom sagorijevanja.
Nenaviknuti na takvu vrstu stresa
“Obično ne razmišljamo o etičkim implikacijama dostave hrane niti o tome hoćemo li starijem susjedu ponuditi da mu donesemo namirnice iz trgovine”, kaže Elizabeth Yuko, njujorška novinarka i gostujuća profesorica bioetike na Sveučilištu Fordham.
“Na ovakav psihološki stres većina nas jednostavno nije naviknuta. U modernim vremenima nismo doživjeli ništa slično“, dodaje.
Kaže i kako živimo na način da se iz sata u sat suočavamo s glavnim brigama, koje variraju od razmišljanja kako će nam obitelji biti sigurne do toga što će djeca večerati.
“Raspon odluka kreće se od situacije koje graniče s brigom o životu ili smrti s jedne strane spektra do konzumiranja obroka s druge“, kaže Yuko.
Iscrpljenost zbog donošenja raznih odluka može rezultirati sagorijevanjem
Iscrpljenost zbog donošenja odluka u kombinaciji s pritiskom što ga sami sebi namećemo kako bismo donijeli što mudrije i što sigurnije odluke za sebe, svoju obitelji i za zajednicu, može rezultirati sindromom sagorijevanja specifičnim za razdoblje pandemije.
Stručnjaci kažu kako je očekivano u ovakvoj situaciji doživjeti određenu vrstu emotivne iscrpljenosti i anksioznosti. No problem je u tomu što su mehanizmi kojima se u uobičajenim okolnostima s njima nosimo – nestali. Primjerice, odlazak u teretanu ili na sat slikanja. Pokušaj da se prihvatite nekog novog načina opuštanja samo će još snažnije utjecati na sindrom sagorijevanja.
“Izaberite aktivnosti koje vas opuštaju”
Lotte Dyrbye, liječnica na Klinici Mayo proučava korelaciju između sindroma sagorijevanja i zdravlja liječnika. Smatra da bi svaki pojedinac trebao pronaći nešto što mu odgovara, bilo da je riječ o meditaciji, dugoj šetnji ili gledanju filmova.
“Nema ispravnog ili pogrešnog izbora, svatko treba odabrati ono što mu odgovara. Ne gomilajte nove sadržaje, osobito ako ste otprije tjeskobni. Prionite starim hobijima, onima za koje pouzdano znate da vas čine sretnima i da će vam pomoći u odagnavanju stresa. Sagorijevanje izazvano pandemijom izbjeći ćete na način da izaberete aktivnost koja vas ne iscrpljuje, nego opušta“, savjetuje Dyrbye.
