Javni istupi u kojima se vrijeđaju žene koje su javne osobe, a gdje izostaju isprike, ali i reakcija onih koji trebaju reagirati, tema je priopćenja Hrvatskih novinara i publicista koji navode i niz primjera.
Deficiti duhovnog ozračja javnog prostora koji su nastali u izgradnji suvremene hrvatske države nepogrešivo izlaze na vidjelo, stoji u priopćenju HNIP-a, koji prenosimo u cijelosti.
Želimo upozoriti na recentni niz ponižavajućih iskustava koje su doživjele žene u našem javnom prostoru. Vrijeđanja koja su ostala bez isprike i bez osude ženskih udruga i mainstream medija, jer te žene ne pripadaju njihovoj vrijednosnoj opciji.
Time je svima poslana poruka da se te i takve žene mogu vrijeđati, da ne zaslužuju poštovanje (koje pripada svakom ljudskom biću) i stoga nisu vrijedne isprike.
Vrijeđanje bez isprike
U najrecentnijem slučaju, Ivan Goran Vitez, predsjednik Hrvatskog društva filmskih djelatnika, je na svojem Twitter profilu, u petak 24. srpnja, objavio sliku bračnog para Raspudić na ulaznim vratima Sabora, stavivši, kao usporedbu s njihovom fotografijom, fotografiju filmskog praščića Babe i njegovog vlasnika. Time je ružno pokušao poniziti gospođu Mariju Selak Raspudić. No, žaljenja i isprike nema niti u naznakama. Naprotiv.
No, nažalost to nije prvi slučaj nedopustivog vrijeđanja žena u javnom prostoru, kroz vrijeme ovog izbornog ciklusa, koji je ostao bez isprike.
Podsjećamo na slučaj kolege Mislava Bage koji je nakon telefonskog razgovora s časnom sestrom, koju je zvao ispred svoje medijske kuće – Nova TV, ružno opsovao časnu. Kolega Bago se nije ispričao, kao ni Nova TV, kao čiji zaposlenik je nastupao. Štoviše, Nova TV je za jedan portal dala komentar tog događaja u kojemu je čak i pohvalila svojeg djelatnika Bagu.
Europska prijesolnica kulture s nekulturnim ispadom gradonačelnika
U Rijeci je, na sjednici gradskog vijeća, gradonačelnik grada Vojko Obersnel, grubo izvrijeđao gradsku vijećnicu Ivonu Milinović, koja je upozorila na nepotizam i pogodovanje u organizaciji projekta Rijeka – Europska prijestolnice kulture. Obersnel, ne da se nije ispričao, nego je i rekao kako mu ne pada na pamet ispričati se.
Konačno, u emisiji Otvoreno 20. srpnja, koju je vodio Mislav Togonal, Krešimir Macan grubo je uvrijedio našu bivšu kolegicu novinarku, sada saborsku zastupnicu, Karolinu Vidović Krišto. Nazvao ju je dehumanizirajućim nazivom – spodoba. Macan je kasnije uvredu ponovio i istaknuo kako se neće ispričati.
Sve šira pojava vrijeđanja žena u javnom prostoru
Jasno je da se ne radi više o izdvojenom slučaju nego o širokoj pojavi koja ozbiljno zabrinjava.
Gore i od svake navedene uvrede je odbijanje isprike koje je uslijedilo. To šalje poruku da te žene nisu vrijedne isprike i da ih se može vrijeđati i ponižavati bez posljedica.
U slučaju gđe Vidović Krišto moramo spomenuti i da je nažalost, na takve neprimjerene i uvredljive riječi, koje su izgovorene u studiju našeg javnog medijskog servisa, izostala reakcija voditelja emisije. On je trebao reagirati već iz poštovanja prema gošći koju je pozvao u emisiju. A ako ne zbog toga onda iz poštovanja službe saborske zastupnice na koju su gđu Vidović Krišto, s više od 10 000 preferencijalnih glasova, izabrali hrvatski građani.
Vrijeđanje bez posljedica
Riječ ‘spodoba‘ je riječ koja dehumanizira. Proglašava drugu osobu ‘nižim bićem’, ‘onim što nije čovjek’ – i koga se, kako je Macan kasnijim ponavljanjem uvrede i odbijanjem isprike potvrdio, može vrijeđati i zlostavljati bez posljedica.
Dehumanizacija protivnika je nešto što pripada boljševičkoj tradiciji. Jazovka čijih je 814 žrtava gđa Krišto spomenula i time navukla bijes Krešimira Macana, punjena je upravo ljudima koje su dehumanizirali. Stoga ih se smjelo i mučiti i ubijati.
Svjedoci smo da i dan danas činjenicu da se ZAVNOH našao u uvodnom dijelu Ustava RH u društvu s Banovinom Hrvatskom, pa sve do Kneževine Hrvatske s kojom počinje hrvatska državnost (kao nizu u kojem je Hrvatska kroz povijest očuvala elemente i kontinuitet državnosti), predstavnici i zagovaratelji lijevo-liberalnih opcija pretvorili u mantru kako cijela suvremena hrvatska država počiva na tzv. vrijednostima koje je uspostavio Titov antifašizam i koji je uglavnom bio nepogrešiv.
Upravo su zbog zemalja poput Hrvatske, s teretnim naslijeđem totalitarizma, europske institucije donijele četiri rezolucije, od kojih su najvažnije Rezolucija 1481 o osudi svih totalitarnih režima 20. stoljeća, te rezolucija Europskog parlamenta iz rujna prošle godine pod nazivom – Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe.
I ovaj nas zabrinjavajući niz događaja, suočava s važnošću provođenja duha spomenutih europskih rezolucija. S nužnošću suočavanja s prošlošću i učenja od prošlosti.
Dehumaniziranje neistomišljenika
Ne smije se dozvoliti da se danas u Hrvatskoj dehumanizira neistomišljenike.
S dodatnim razlogom nas brine kada se dehumanizira i naziva spodobom osoba koja je postavila pitanje sudbine nezbrinutih, i medijski ušutkanih, žrtava pronađenih u jami Jazovka i upozorila na strahote svih totalitarnih režima.
Pogotovu kada među glavnim medijskim komentatorima imamo ljude koji su bili svjedoci optužbe u političkim procesima 1971. godine. Kada većina medija kao moderne i urbane političke opcije predstavljaju one koje otvoreno adoriraju titoizam. Dok se one koji upozoravaju na strahote svih totalitarizama naziva krajnjom desnicom, nazadnjacima i spodobama.
Koja je uloga medija u demokratskom društvu?
Uloga medija u javnom životu demokratskog društva je ključna. Bez profesionalnih, poštenih i pristojnih medija građani ne mogu dobiti istinitu i potpunu sliku o događajima, vidjeti sučeljavanje argumenata i tako donijeti informiranu odluku. Kako na parlamentarnim izborima, tako i u svim drugim okolnostima i temama važnima za život građana.
Upravo zbog toga oštro osuđujemo gore navedene istupe, kao i odbijanje isprike za učinjeno, kako od strane neslavnih protagonista, tako i od strane njihovih nadređenih. Takvo postupanje gura nas u potpunu radikalizaciju odnosa. A, to je zadnje što Hrvatskoj treba.
Znajući kako je demokracija proces koji se permanentno izgrađuje kulturom dijaloga, apeliramo na sve sudionike u javnom životu da je čuvaju i njeguju. Vjerujemo da ćemo kao društvo naučiti svi zajedno reagirati na ovakve pojave i da će postati neprihvatljive i tako stvarati temelje za bolje odnose u medijskom i javnom prostoru, stoji u priopćenju HNIP-a