Kako ste uopće otišli na Harvard?
To je jedna zanimljiva priča. U rujnu prošle godine otišao sam u Houston Texas Cancer center, koji je jedan vrhunski centar za istraživanje i liječenje raka što se tiče svjetskih razmjera i tamo sam bio na neuroonkologiji, na odjelu koji me jako zanima, jer je vezano za neurologiju, neuroznanost i slično. I onda sam odlučio, kada sam već u Americi, da posjetim najbolja sveučilišta svijeta i doslovno sam otišao na avion, do Stanforda, do Harvarda, MIT-a, do Columbie i samo e-mailao ljude koji se bave područjem koje me zanima. To je primarno neuroznanost.
I tako sam otišao u San Francisco na dva dana, u Boston, ovdje na Harvard. Sjećam se jako dobro tog dana. Letio sam noćnim letom iz San Francisco za Boston i došao sam ovdje i taj dan sam prvo otišao na MIT sveučilište, koje je fenomenalno. Jedan kolega me proveo. To su strašna svjetska sveučilišta.
A idući dan mi je ostalo do oko jedan do dva sata da odem na Harvard. I ja odem na Medicinski fakultet tu na Harvardu, pričekam tu profesoricu koja me odvela u laboratorij. Onda smo sjeli u njen ured i počeli pričati o tome čime se bavim, što me zanima, što sam u životu radio, koji su projekti i mi smo pričali možda dva i pol – tri sata. Meni je tada bilo jasno da ovo nije najtipičniji obilazak Harvarda i možda zadnjih 10-15 minuta sam otišao u laboratorij i vidio kako to sve funkcionira, popričao s ljudima koji tamo rade. I vratimo se u ured i ona mi kaže da je njoj bilo jako zanimljivo i jako drago što se bavim tim i tim područjem, da je bila impresionirana time čime sam se bavio i rekla da bi volila da ostanem na Harvardu.
Meni je to bilo nevjerojatno i sve dalje je prošlost, što kažu.To je bio trenutak koji čovjeku promjeni život.
