2. srpnja 2019. godine putnici koji su sletjeli u Zračnu luku Split na Resniku, zasigurno su mislili kako su pogriješili destinaciju. Naime, kada su pokupili svoje kofere i spremni na ljetovanje u prelijepoj Hrvatskoj izašli potražiti taksi dočekao ih je prizor, koji su eventualno mogli očekivati od mafije na Siciliji ili kultnom filmu Kum.
Prizor u kojem 20-tak muškaraca, od kojih je dio taksista, tuče trojicu drugih taksista, slomljen nos, krv na cesti, zasjenili su plavetnilo mora koje se odmah vidi na izlasku iz zračne luke. Jedan od onih koje su tukli bio je i Dejan Škaro, koji se leđima naslonio na parkirani autobus, prekrivši rukama glavu i rebra dok su ga doslovno mlatila njih četvorica. No, za Dejana Škaru sve je započelo 27. lipnja 2019. godine kada je tog jutra došao na posao:
“Došao sam na pomoćni parking aerodroma i prišao mi je policajac, kojem neću navoditi ime jer me to zamolio, a koji mi je rekao da je Silvio Knežević s Martinom Mustapićem otišao načelniku uprave i rekao mu da nas ili on makne s aerodroma ili će nas oni fizički maknuti. Na sve to policija nije poduzela ništa“, ispričao je Škaro koji je prošlo ljeto pokušao osigurati egzistenciju vozeći taksijem putnike iz zračne luke.
Iako mu, kako mi je ispričao, nije bilo ugodno čuti tako nešto, ono što se dogodilo 02. srpnja ipak je bilo ono što nije očekivao.
“02. srpnja u popodnevnim satima stajao sam s dvojicom kolega ispred zgrade aerodroma, kada odjednom dolazi motor s vozačem Željkom Škrapićem, Milanom Topalušićem i Mariom Dražićem i bez ikakvog pitanja započinju fizički napad na nas trojicu. Napad je trajao par minuta i prestao. Potom dolazi Silvio Knežević koji nam govori da nećemo biti tu, da to nije po zakonu, da je on glavni, da on tu provodi zakon… Tijekom te njegove priče dolazi njih 20 s raznim kombijima, autima…Dolaze nam s leđa. Tu je bio i Mustapić i Roso, Jakov Berić, Topolušić i još nepoznati momci iz Splita, koji su poslani da nas maknu. To je trajalo nekih 7-8 minuta, ta tuča. 50 ljudi je bižalo priko parkinga i vrištalo.
Gdje su vas tukli?
“U zračnoj luci. Postoje snimke gdje Silvio Knežević organizira odakle nas treba napasti iz maslinika i druga snimka posli kada su prilikom te tuče mom kolegi slomili arkadu, pa ih je tražila policija. U toj snimci Silvio Knežević prijeti ako idemo prijaviti da će nam silovati ženu, djecu …On je to govorio priko whatsapp grupe, gdje smo mi dobili te snimke i išli smo ih prijaviti.”
Ono je što je Škaru posebno razočaralo je što je njegov teško ozlijeđeni kolega otišao dati izjavu aerodromskoj policiji, a Silvio Knežević je odmah saznao što je izjavio. Kada je Škaro otišao na policiju dati izjavu, samo je mogao reći “curi vam na sve strane“, misleći na policajca koji je Silviu Kneževiću prenio sadržaj prijave teško ozlijeđenog taksista. Dejan Škaro napomenuo je u intervjuu kako dvojica njegovih kolega ne žele da im se spomenu imena iz straha zbog prijetnji koje su dobili od Kneževića, te dodao:
“Silvio je na vrhu piramide tih uličnih tipova. Pitanje je tko je iznad njega. Kako netko sa 72 kaznenih prijava može maltretirati ljude i šetati slobodno?”
VEZANO:
Tko je Silvio Knežević?
Pravila novinarstva obvezuju čuti i drugu stranu. Upravo stoga dogovorila sam i intervju sa Silviem Kneževićem. Prvo moje pitanje bilo je ima li lincencu za taksi djelatnost s obzirom na iznimno veliki broj kaznenih prijava u njegovom dosjeu, u koji sam imala uvid. Knežević mi je odgovorio kako ima licencu, nasmijao se na broj kaznenih prijava koje sam spomenula i upitao me možemo li se naći u četiri oka. Dogovorili smo susret u splitskoj Zračnoj luci u Resniku, na što mi je ponudio parking u masliniku u kojem trenutno nema nikoga. Odbila sam i našla se s njim i nekoliko taksista koji surađuju s njima, a uključeni su i u fotografije na kojima se vidi tuča taksista.
Silvio Knežević je svakako kontroverzna osoba. Za njega tvrde kako je došao s obitelji u Kaštela za vrijeme Domovinskog rata iz BiH, te su se tu skrasili. I dok mi je on tvrdio kako mu otac bio branitelj, Kaštelani se smiju i kažu kako je cijeli rat proveo radeći u pošti.
Odmah mi je pokazao u kakvim uvjetima rade, odnosno koliko su daleko od aerodromskih vrata, dok mjesta predviđena za taksi zjape prazna zbog, kako mi je rekao, uporabne dozvole koju zračna luka još nije dobila.Spomenuo je i maslinik u kojem tijekom sezone taksisti čekaju na red da ih se pozove ispred aerodromske zgrade.
Tko pravi red u redu?
Upravo red u kojem čekaju taksisti kako bi otišli preuzeti putnike, najveći je problem. Naime, liberalizacijom taksi djelatnosti u tom redu ima puno više taksista, nego prije. I prije nego se obrušio na kolege s kojima se nikako ne slaže i koji tvrde kako im prijeti, a neke tuče ili im razbija aute, Knežević mi je htio ispričati kako je sve krenulo.
“Taksi je uvijek bio zanimljivo zanimanje gdje se vrtio enorman novac. Do prije pet godina imali ste na području Kaštela samo 32 taksista, jer je lokalna samouprava određivala broj. To se po nekom neformalnom zakonu gledalo po broju stanovnika. Znači, na 1000 stanovnika išao je jedan taksi.“
Pojašnjavam mu kako mi je zakon o liberalizaciji taksi tržišta potpuno poznat, no Knežević se ne da smesti.
“Ne, ne, ne pričamo o događanju na aerodromu. Da Vam kronološki ispričam što se događa zadnjih 15 godina. Znači, to je bila povlaštena kasta ljudi koji su imali 32 dozvole, pa se tamo 2015. povećalo na 40, a do 05. mjeseca 2018. bilo je 43 vlasnika, a među tih 43 su bili otac, sin, brat, ajmo reć to je bilo desetak obitelji koji su uzimali enormni novac, enormne svote novca. Bili su svi obrtnici, a obrtnici su plaćali paušalni porez, doslovno koliko tko prijavi. Ljudi su se tu bogatili, gradili kuće, školovali djecu vani.
Kako se povećao broj putnika, zračna luka prima 3 milijuna putnika, ikonstantno je nedostajalo taksija. I tu se stvorio “crni taksi”. Ljudi su radili dosta godina na crno. Vozili su i za manje novca. Ta vrsta prijevoza je bila potrebna, zbog putnika. Sada nema posla, ali taksija mora biti. Nema posla negdje do Uskrsa.“
Pri tome Silvio Knežević poslije spominje kako je i on godinama bio jedan od “crnih taksista” koji je ulijetao u zračnu luku i gurao se prema putnicima kako bi im ponudio prijevoz, a koji je novim zakonom osnovao j.d.o. No, priču nastavlja kronološki.
“I onda se tu stvorila jedna kritična masa, njih 50-tak, više je bilo onih koji su radili na crno, već onih koji su radili legalno. Promjenom zakona ti ljudi koji su radili na crno dobili su mogućnost da se legaliziraju, da sebi otvore firme, obrte, da sebi ishoduju papire i da legalno rade. Međutim, što se dogodilo? Dogodila se situacija da su ljudi koji su radili na crno poput mene, odlučili otvoriti poduzeća i zaposliti ljude. Ja točno znam odakle su te priče o 80 kaznenih prijava, to su ljudi poput Dejana Škare, to je osoba koja je pravomoćno osuđena za kaznu za ubojstvo, koja tu već godinama radi na crno. Ostale su osobe poput Mladena Ninčevića, koji već godinama radi na crno.
O kakvoj presudi za ubojstvo Dejana Škare govori Silvio Knežević?
06. rujna 1996. godine u Kaštel Lukšiću dogodilo se ubojstvo engleskog vojnika UNPROFOR-a. Svjedoci su potvrdili kako je u vrijeme ubojstva Dejan Škaro bio ispred “Malog raja” s prijateljem Vojkom Sučićem i dvije djevojke, koji su na sudu potvrdili kako je bio s njima. U jednom trenutku je Dejan Škaro, tada 17-godišnjak krenuo u pekaru kod Grgantova po burek za sve, te putem susreo jednog od sudionika tuče, za koju Škaro nije ni znao, te mu ponudio da ga odveze do pekare. Škaro je sjeo na motor i otišao s njim do pekare, gdje je uzeo burek i direktno se vratio u svoje društvo. I pekar Grgantov je svjedočio u korist Škare, a na inzistiranje oca poginulog vojnika, koji je usmrćen mramornom pločom, kolege vojnika, koji su i sami sudjelovali u tučnjavi svjedočili su kako Dejana Škaru nisu vidjeli i pokazali koga su vidjeli i tko je ubio njihovog kolegu.
Sud se vodio do trenutka kada je Hrvatska imala problema ulaska u EU zbog poglavlja pravosuđa. Tada je na brzinu sve završeno i Dejan Škaro osuđen i to presudom čija kazna nikako nije bila adekvatna djelu teškog ubojstva. Naime, prvo je bio oslobođen, pa dobio uvjetnu kaznu, pa je Vrhovni sud istu preinačio u zatvorsku u trajnju od 18 mjeseci.
Dejan Škaro ni danas ne priznaje ubojstvo, za koje tvrdi kako ga nije počinio, a kazna koju je izrekao sud izaziva sumnju, kao i izjave svjedoka, koji i danas čvrsto stoje kako tada 17-godišnji Škaro nije bio na mjestu tuče, a kamoli da je nekoga ubio. No, cijeli njegov život navedeni događaj je preokrenuo naglavačke. Liberalizacijom taksi usluge ponadao se kako će konačno sve ostaviti iza sebe i osigurati si egzistenciju, no pravo na rad mu je, kako je sam rekao, uskratio Silvio Knežević i njegova ekipa, koji iako zna cijelu priču, koristi je kako bi sebi dao alibi za vlastite postupke prema njemu nepoželjnim taksistima.
Zašto je Silvie Knežević uzeo na zub Mladena Ninčevića
“Mladen Ninčević je prvo bio zaposlen u taksi obrtu Pavela prijavljen na 2 sata. Napravio je tu jednu zavrzlamu da ne bi plaćao, nego se prijavio na 2 sata. Došao je raditi s autom koji on kao invalid bez noge ne može voziti, to auto nije prilagođeno. Mladen Ninčević je tu godinama radio na crno, grabio je ljude i vozio. To je osoba koja je dužna milijune kuna., tvrdi Silvio Knežević, te dodaje:
“Znači, Mladen Ninčević je čovjek od 40 godina, koji je pogubljen u životu kao i Dejan Škaro. Znači, ja sam otac, prvenstveno sam otac dvi curice. To su ljudi koji sa toliko godina nemaju djecu, ni obitelji. I htjeli su i dalje raditi na crno. Znači Mladen Ninčević, Dejan Škaro, Jure Plazonić i takvi, to su ljudi koji su i dalje radili na crno.”
No, priča Mladena Ninčevića potpuno je drugačija.
Ninčević potvrđuje kako je bio prijavljen u obrtu Pavela, gdje su mu uredno isplaćivani plaća i doprinosi.
I dok Mladen Ninčević pokazuje poruku koju je dobio njegov poslodavac Pavela...
… Knežević tvrdi: “Gledajte me gospođo Draženka, znači ovo lito, sve te nemile scene koje su se događale, događale su se između legalnih taksi prijevoznika i ilegalnih taksi prijevoznika. Znači, Mladen Ninčević nema svoju dozvolu za rad. Taj Pavela kod kojeg radi Ninčević, taj Pavela ima dozvolu za Trilj. Taj Pavela je čovjek koji je uhvaćen u ilegalnom prijevozu imigranata u Lici. On ne smije nigdje doći gdje je policija.“
Na sve te njegove tvrdnje o Paveli, poslodavcu koji je bio korektan prema njemu, Ninčević kaže: Niti znam čime se bavi Pavela, niti me to zanima. Prema meni je bio korektan.
Priča o taksi podzemlju tek se ovdje zahuktava, a nastavak slijedi u sutra u utorak.
