Prema neslužbenim podacima počinitelj šesterostrukog ubojstva na zagrebačkoj Kajzerici je Igor Nađ, koji je prije nego što si je oduzeo život, ustrijelio Maju Tojagić, s kojom je imao dijete, ali i njenog 10-godišnjeg sina iz ranije veze, roditelje, sestru i sestrinog partnera.
Igor Nađ, taksist, porijeklom iz Petrovca kod Vukovara, pobio je cijelu obitelj, pobjegao i na kraju, kada ga je policija pronašla i htjela uhititi, ubio se.
Iz izvora bliskih istrazi doznaje se kako su žrtve Igora Nađa otac Dragomir Tojagić, majka Filjka Tojagić, sestra Josipa Tojagić, Davor Paušaku s kojim je Josipa bila u vezi, te Majin 10-godišnji sin iz bivše veze Paolo.
Ubojica je na životu ostavio jedino dijete koje je imao s Majom Toljagić i upravo je to, kako se doznaje, policiju dovelo do počinitelja.
Što je rečeno na konferenciji za novinare?
Načelnik zagrebačke policije Marko Rašić potvrdio je na konferenciji za novinare da je šesterostruki ubojica i samoubojica bio je 36-godišnji taksist rođen u Vukovaru koji je imao zajedničko dijete s jednom od žrtava.
Rašić je izvijestio kako je policija sinoć oko 21,30 primila nekoliko dojava da je u Cimermanovoj ulici došlo do upotrebe vatrenog oružja, a na mjestu događaja pronađeno je šest mrtvih osoba – dva muškarca, tri žene i jedno desetogodišnje dijete.
Počinitelja je policija povezala s jednom od žrtava s kojom ima zajedničko dijete koje je policija pronašla na mjestu zločina. Dijete je odvedeno na Hitnu pomoć gdje je pregledano, nakon čega je zbrinuto u odgovarajućoj ustanovi, rekao je Rašić ne precizirajući dob djeteta, dok mediji navode da je riječ sedmomjesečnoj bebi.
“Motiv zasad nismo utvrdili. Očevid na mjestu samoubojstva je završen, intenzivno kriminalističko istraživanje traje pa ćemo vidjeti o čemu bi se moglo raditi”, rekao je Rašić. Kazao je i kako se 36-godišnjak ubio oko 3,30 sati nakon što ga policija pronašla na području Brezovice i pozvala ga na predaju.
Kako je rekao, nije bilo nikakvih informacija o prijetnjama ni dojava o obiteljskom nasilju od strane počinitelja prema nekoj od žrtava. Nađ nije bio evidentiran za počinjenje kaznenih djela, osim što je 2016. kažnjen zbog narušavanja javnog reda i mira na području zagrebačke Trešnjevke.
“Na mjestu počinjenja samoubojstva pronašli smo vatreno oružje s kojim je samoubojstvo izvršeno. Počinitelj je od 2017. godine imao prebivalište kao i žrtve. Možemo potvrditi da je dijete jedne od žrtava i počinitelja, a oružje ilegalno“, rekao je Rašić. (Izvo: HINA)
Tko je bio Igor Nađ?
Kako je otkrio ubojičin poznanik za Jutarnji list, Igorova obitelj je bila jedna od onih prognaničkih obitelji, koja je pred ratnim strahotama Vukovara, odnosno Petrovaca izbjegla u Zagreb i živjela u hotelu Internacional.
O ubojicama se uvijek govori i piše najgore, o žrtvama sve dobro, no potrebno je ipak sagledati objektivno obje strane priče. Iako smo, nažalost, uvijek skloni osuđivati potrebno je sagledati i pozadinu čovjekovog ponašanja, bez obzira što napravio. A Igor Nađ je napravio najstravičniji zločin koji je mogao.
Izvor: Facebook
Njegov poznanik je za Jutarnji izjavio: “uvijek bio na rubu zakona, život ga je ostavio samog u Zagrebu i snalazio se kako je znao, a s obitelji je više puta bio u konfliktu.”
Kako je moglo doći do ovako stravičnog ubojstva?
U pravilu ovakvim ubojstvima prethode obiteljske nesuglasice. No, to ne znači kako iste trebaju biti evidentirane u policiji. Naime, ubojstva se događaju i u obiteljima koje na van izgledaju skladno. I iako se svi zgražamo nad ubojstvom koje je Igor Nađ počinio, zapitajmo se trebamo li olako pisati “kako je monstrum počinio serijsko ubojstvo“. Naime, ubojstvo na Kajzerici je previše strašno, a da bi na njemu gradili senzacionalističke naslove.
Ubojstvo koje je počinio Nađ, rezultiralo je njegovim bijegom s mjesta ove velike tragedije, a onda i samoubojstvom. Očito je ovo bio očajnički potez čovjeka kojem je kap prelila čašu, a kap je bila prekrvava.
Što se događalo u obitelji, žrtve Nađa, kao i on sam, ponijeli su u grob. Možemo samo nagađati kako ovdje stvari nisu funkcionirale između ubojice i njegove partnerice s kojom je imao sina. A kako bi potpuno razumjeli, trebali bi znati što je to što je Nađa navelo da ubije, osim odraslih članova obitelji Tojagić i desetogodišnjeg sina partnerice s kojom je imao zajedničko dijete.
Činjenice
Ono što su činjenice i što znamo je da je Nađ ratno dijete, koje je s roditeljima i bratom izašlo iz okupiranih Petrovaca kod Vukovara. Je li izašao prije nego su u Petrovce ušli Četnici ili je njegova obitelj proživjela strahote Četničkih silovanja i zlostavljanja, zna njegov brat, koji se nakon rata vratio u Petrovce. Kolike je posljedice bijeg iz rodnog mjesta ostavilo na obitelji Nađ, te kako su se nosili u izbjeglištvu u hotelu u Zagrebu, poznato je bilo njima. No, sa sigurnošću znamo da Vukovarci kao izbjeglice nisu imali srdačan prijem od strane Zagrepčana, te da im taj dio života nije bio lak.
Zato ne čudi što Nađev poznanik kaže kako je Nađ bio pun frustracija. Je li iste liječio ili se nosio na svoj način s njima, ne znamo, no znamo kako je na obiteljsku frustraciju reagirao na način da je odlučio kako cijele obitelji, pa i njega više neće biti.
Za Nađa možemo reći i da nije psihopat, jer je očito kako je nakon što je izvršio šest ubojstava došlo do kajanja, koje je rezultiralo samoubojstvom. Očito je i kako se ovdje teško radi o hladnokrvnom ubojstvu, iako je ubiti dječaka od 10 godina, zajedno s njegovom majkom i ostatkom obitelji, više nego stravično. Ubojica je svojim samoubojstvom poručio kako je posao dovršio do kraja, no ostala je beba koja je trenutno u Domu za nezbrinutu djecu i koju će cijeli život pratiti saznanje da mu otac ubojica cijele njegove obitelji, a ujedno i samoubojica.
Beba koja je jedina preživjela
Kao što su se posljedice iskustava nalijepile na osobnost Igora Nađa i dovele ga do očajničkog poteza, u kojem je očito imao slab prag tolerancije na frustracije, tako će i sve ove životne spoznaje i iskustva koje će proživjeti na svom životnom putu ova beba, koja je nevino tek započela život, posljedično zacrtati njen životni put.
Na kraju ove nesretne i krvlju poprskane priče trebamo se zapitati doživljavamo li olako sudbine ljudi oko nas, posebno članova naših obitelji, kao i činjenice da se primjerice u Mirkovcima kod Vinkovaca nalazi hrpa oružja koju čuvaju bivši članovi Četnika i za nisku cijenu prodaju zainteresiranim kupcima.
