Policijski službenici Odjela ratnih zločina Službe kriminalističke policije Policijske uprave šibensko-kninske su, u koordinaciji s Županijskim državnim odvjetništvom u Šibeniku, dovršili kriminalističko istraživanje vezano uz kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.
Iako je od početka Domovinskog rata prošlo već 28 godina, a oni koji su prošli kninske logore zdravstveno su sve lošije ili su neki već umrli, kriminalističko istraživanje se tek sada provodi nad 62-godišnjakom, 53-godišnjakom, 55-godišnjakom i 54-godišnjakom koji su tijekom rujna i listopada 1991. godine počinili kazneno djelo ratnog zločina na štetu četvorice pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
I dok možemo pročitati puna imena i prezimena Hrvata osumnjičenih za ratni zločin u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini i prije pravomoćne presude, ovi bivši Četnici ostaju zaštićenog identiteta.
Što se osumnjičenima stavlja na teret?
62-godišnjaku se stavlja na teret da je kao tadašnji sekretar SUP-a Knin, u periodu od 27. rujna do 14. listopada 1991. godine znao da njemu podčinjeni pripadnici SUP-a Knin, među kojima i osumnjičeni 53-godišnjak, fizički i psihički zlostavljaju ranjene zarobljene pripadnike MUP-a RH, te kao osoba koja je imala moć i ovlasti navedeno zlostavljanje nije spriječio niti poduzeo mjere kojima bi se spriječilo takvo postupanje, čime je pristao i na posljedice takvog protupravnog postupanja, a to su višestruke tjelesne ozljede i psihičke traume zarobljenih pripadnika MUP-a.
55-godišnjaku se stavlja na teret da je kao tadašnji zapovjednik Okružnog zatvora Knin „Stara bolnica“ u periodu od 14. listopada do 2. studenog 1991. godine znao da njemu podčinjeni zatvorski stražari, među njima i osumnjičeni 54-godišnjak, fizički i psihički zlostavljaju ranjene zarobljenike hrvatske narodnosti, te kao osoba koja je imala moć i ovlasti navedeno zlostavljanje nije spriječio niti poduzeo mjere kojima bi se spriječilo takvo postupanje, čime je pristao i na posljedice takvog protupravnog postupanja, a to su višestruke tjelesne ozljede i psihičke traume zarobljenika.
Kako su zarobljena ranjena četvorica pripadnika MUP-a RH?
Naime, tijekom oružanog napada agresorskih vojnih postrojbi „RSK“-e i okupacije Drniša, zarobljena su ranjena četvorica pripadnika MUP-a RH, a potom odvedeni u bolnicu Knin. Tijekom njihovog prevoženja do bolnice, u nekoliko navrata su ih zlostavljali rezervisti neprijateljske vojske na način da su ih udarali kundacima, rukama i čizmama. Po dolasku u Knin odvezeni su u „Južnu kasarnu“ na ispitivanje gdje su ih batinjali rezervisti „JNA“ i „TO“. Nedugo zatim su odvezeni u kninsku bolnicu „Sveti Sava“ gdje su ih tijekom boravka zlostavljali čuvari ispred bolničkih soba, odnosno pripadnici SUP-a Knin, među kojima i osumnjičeni 53-godišnjak, a na način da su svakodnevno ulazili u sobu te ih psihički i fizički zlostavljali govoreći im da su pokršteni Srbi, udarali ih kundacima, prisiljavali da u ustima drže i gutaju vrelu vodu, te ih udarali drvenim palicama. Nakon 10-ak dana boravka u bolnici, trojica pripadnika MUP-a RH su premješteni u Okružni zatvor „Stara bolnica“, gdje su ih zatvorski čuvari, među kojima i osumnjičeni 54-godišnjak, te rezervisti nastavili zlostavljati, svakodnevno ulazeći u sobe/ćelije te udarajući ih rukama, čizmama i palicama, sve do njihove razmjene dana 2. studenog 1991. godine u Pakovom selu.
Četvrti pripadnik MUP-a ostao je u bolnici „Sveti Sava“ na liječenju, tijekom kojeg ga je osumnjičeni 53-godišnjak nastavio zlostavljati batinjanjem.
Od posljedica zlostavljanja oštećena četvorica pripadnika MUP-a su 50 do 80 posto trajni invalidi.
Osumnjičeni nedostupni hrvatskom pravosuđu
Osumnjičeni, za sada, nisu dostupni našim pravosudnim tijelima, a protiv njih je podnijeta kaznena prijava Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu.
Četvorica pripadnika MUP-a RH, koji vrlo vjerojatno pravdu neće dočekati, jer je malo vjerojatno kako će Srbija izručiti ratne zločince koji su bili vrlo maštoviti kada je trebalo zlostavljati pripadnike MUP-a RH ili Hrvatske vojske.
“Stara bolnica”
U famoznoj “Staroj bolnici” bio je i svećenik iz BiH, kojem je papa Franjo, prigodom posjeta Bosni i Hercegovini poljubio ruku i od njega zatražio blagoslov. Navedeni svećenik nije imao sreću da na svojim nogama prijeđe granicu između Žitnića i Pakova Sela, koju su postaviti JNA i Četnici. Naime, svećenik je toliko pretučen da je morao biti prevezen bolničkim kolima.
Razmijena
U jednoj takvoj razmijeni, razmijenjen je i pripadnik Hrvatske vojske Vladimir Stanković, koji je ispričao obitelji kako su ih prevozili nekoliko puta na razmjenu, pa s pola puta vraćali, što je Četnicima izazivalo salvu smijeha zbog nade, pa onda razočarenja koji su se vidjeli na licima njihovih zarobljenika. Stanković je bio u “Staroj bolnici” 90 dana i to u maloj sobici u suterenu, u kojoj su jedan na drugom spavali njih 20-tak, većina njih s Kupresa.
Četnici, koji su ga zarobili, pretukli su ga tako da mu krv doslovno liptala i tako ga ubacili među Kuprešake. Tortura, o kojoj je pričao nakon izlaska iz logora, izgledala je uvijek isto; noću bi dežurali Četnici, koji bi oko dva-tri ujutro bili dovoljno pijani pa bi se došli poigrati sa zatvorenicima. Uglavnom bi “igra” započimala tako što bi ih stavili jedne nasuprot drugih i naredili jednoj strani da tuče drugu. Tako bi primjerice otac tukao sina, sin oca.... Kada bi im to dosadilo odabrali bi jednog i vješali ga o prozor sve dok ne bi poplavio. Tada bi ga skinuli s prozora. Jutro bi započimalo trčanjem kroz dvored četnika s pendrecima, u nastojanju da do toaleta dobiju što manje batina. Preko dana bi morali kopati asfalt dok bi ih srpske bake i djeca tukli štapovima i pljuvali.
Vladimir Stanković umro je sumnjivom smrću 2005. godine. Do danas nije rasvijetljen način njegove smrti, iako se zna da je umro u kući čovjeka čija je žena sestra bivšeg Četnika, koji je Stankovića posebno maltretirao neljudski uživajući gaseći mu cigarete na glavi. Činjenica je da je isti bivši Četnik proveo par dana u zatvoru u Šibeniku, jer je bio prijavljen kada je došao na godišnji. Nakon što je pušten iz zatvora Vladimir Stanković je nekoliko sati poslije umro, a službeno se ugušio zalogajem.
Pupovac nikada nije osudio zločine srpskih logora u Hrvatskoj
Ovo je samo jedan primjer kako izgleda život nekadašnjih logoraša srpskih logora. Činjenica je da se saborski zastupnik Milorad Pupovac nikada nije očitovao o srpskim logorima ni u Kninu, a ni drugim logorima. Pupovac se nikada nije očitovao ni o doslovnim zvjerstvima koje su Srbi, bivši pripadnici Četnika činili svojim zarobljenicima.
Ostaje i pitanje je li informacija o boravku Pupovca u Kninu, za vrijeme okupacije Knina istinita? A ako zaista postoje fotografije njegovor boravka, pitanje je zašto nije reagirao na takvo ponašanje prema hrvatskih zarobljenicima.
