Politička kriza u kojoj dominiraju nasilni prosvjedi, uzajamna optuživanja na političkoj sceni, parlament bez oporbe: sve zajedno izgleda kao da si Albanija puca sama u nogu u trenutku kada Europska unija treba odlučiti hoće li s njome otvoriti pristupne pregovore.
Od veljače ove godine, socijalistički premijer Edi Rama ima sve više problema s albanskom oporbom, koja ga sve odlučnije nastoji prisiliti da podnese ostavku.
Rama je na vlasti od 2013. godine, no očito je da nije ispunio očekivanja naroda i oporbe, njegovi protivnici ga čak optužuju i da je povezan s organiziranim kriminalom, te da dopušta bujanje korupcije. Upravo stoga traže da hitno odstupi s vlasti, te da ga zamijeni prijelazna vlada, dok se na prijevremenim izborima ne izabere novi premijer, odnosno nova vlada.
Oporba, desnica (Demokratska stranka) i lijevi centar (Socijalistički pokret za integraciju), parlament su napustili još prije tri mjeseca i preselili se na ulice, organizirajući prosvjede, koji povremeno postaju i nasilni. Sljedeći prosvjed predviđen je za nedjelju, a u međuvremenu oporba je najavila bojkot lokalnih izbora, koji bi se trebali održati potkraj lipnja.
U takvom ozračju u Albaniji, nakon europskih izbora koji su potvrdili jačanje populističkih i suverenističkih pokreta na političkoj sceni, premda ne u mjeri u kojoj se to očekivalo, države članice EU-a trebaju odlučiti hoće li slijediti preporuku Europske komisije i otvoriti pristupne pregovore s Albanijom i Sjevernom Makedonijom.
Albanija “zaslužuje” pregovore
Edi Rama rekao je u travnju za AFP da ih je “Albanija zaslužila još prošle godine”.
U nedavnom priopćenju američko veleposlanstvo je upozorilo da su “zbog nasilnih prosvjeda ugroženi napori u cilju demokratske reforme zemlje i njezine perspektive napretka na putu prema Europskoj uniji“.
Službeni Pariz, koji je već mjesecima zabrinut zbog dolaska albanskih emigranata u zemlju, također je osudio “nasilje koje kompromitira napore za demokratskom reformom i sliku Albanije” i ostaje rezerviran u pogledu otvaranja pregovora.
Albanija “želi otvoriti pregovore s EU-om, ali politička klasa nije sposobna pokrenuti dijalog u vlastitim redovima...”, rekao je Lutfi Dervishi, neovisni politički analitičar.
Unatoč napretku u reformi pravosuđa i borbi protiv kriminala, veleposlanik EU-a u Tirani Talijan Luigi Soreca nezadovoljan je “aktualnom političkom situacijom koja će biti jedan od elemenata koje će u obzir uzeti države članice EU-a prilikom donošenja odluke”.
“Te napetosti svjedoče o velikoj političkoj neodgovornosti”, rekao je Alexander Cipa, predsjednik Sindikata albanskih novinara.
“Sloboda ili smrt!”
Od pada komunizma 1991. albanski politički život obilježen je verbalnim okršajima i pretjerivanjima ne bi li se impresioniralo javnost.
Tijekom jednog nedavnog prosvjeda šef glavne oporbene stranke Lulzim Basha pozvao je pristaše na “pobunu kako bi srušili Ramu“, skandirajući: “Sloboda ili smrt! Demokracija ili smrt! Pozivam vas na otpor.”
Edi Rama s druge strane ne skriva prijezir prema protivnicima koji “nemaju načina da se suoče s glasom građana” i ne žele pregovarati s njim: “A s kime onda žele voditi dijalog? Sa zidom?”, pita se Rama.
Premijer Rama je nedavno je optužio oporbu da je odgovorna za europski neuspjeh. “Ne mogu ništa protiv vlade, ali mogu ozbiljno naštetiti Albaniji na njezinu putu“.
“Kultura kompromisa nije nužno tipična za Albaniju”, komentira Luigi Soreca. “Ali sve stranke trebale bi se sada ujediniti iza cilja integracije u EU“, smatra Soreca.
Po Lutfiju Dervishiju, ova kriza budi nepovjerenje građana “koji vide svoju budućnost drugdje”.
“Ludilo je i dalje plodno u Albaniji… S istim glumcima koji nanovo igraju iste scene… dijele iste interese, međusobno se optužuju, ali se drže zajedno. Ljudima je dosta tog cirkusa“, rekla je Vera Bala, majka dvoje djece koja već šest godina ne radi.
Kao i sve zemlje na Balkanu, Albanija je suočena s masivnim egzodusom stanovništva, posebice mladih od kojih je svaki treći nezaposlen.
Premda je Europa smatra “sigurnom zemljom” kada je riječ o migracijama, ona je visoko na popisu zemalja iz kojih tražitelji azila pristižu u Europu, u SAD i Kanadu.
Simptomatično je ipak da u svim zemljama u kojima oporba i narod izlaze na ulice prosvjedujući, kao glavni razlog navode korupciju. Očito je došlo vrijeme kada će korupcija morati biti iskorijenjena iz društava, jer je narod više neće tolerirati.
