Na današnji dan prije 35 godina, branitelji Policijske postaje Dalj odbili su predaju i ostali na svojim položajima do posljednjeg trenutka. Njihova žrtva ostala je jedno od najpotresnijih poglavlja Domovinskog rata i simbol hrabrosti hrvatske policije i branitelja.
Postoje datumi koji ne pripadaju samo kalendaru, nego kolektivnom sjećanju naroda. Jedan od njih je 1. kolovoza 1991. godine, kada je u obrani Policijske postaje Dalj poginulo 39 hrvatskih branitelja – 20 policijskih službenika, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri pripadnika Civilne zaštite.
Njihova pogibija nije bila posljedica ravnopravne bitke. Branitelji su se našli u gotovo bezizlaznom položaju, suočeni s višestruko nadmoćnijim snagama Jugoslavenske narodne armije, potpomognutima lokalnom Teritorijalnom obranom i srpskim paravojnim postrojbama. Unatoč tome, nisu napustili svoje položaje.
Posljednja crta obrane
Napad na Dalj započeo je još 31. srpnja, no u ranim jutarnjim satima 1. kolovoza prerastao je u opći napad na policijsku postaju i mjesto.
Na branitelje su istodobno djelovali tenkovi, oklopna vozila, topništvo, minobacači i pješaštvo. Obrana je bila organizirana s ograničenim naoružanjem i gotovo bez mogućnosti za ozbiljnije pojačanje. Veze s ostatkom hrvatskih snaga bile su otežane, a pomoć nije mogla stići na vrijeme.
Prema službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, braniteljima je tijekom napada ponuđena predaja. Odbili su je.
Borili su se do posljednjih trenutaka.
Kada je zgrada Policijske postaje razorena tenkovskim projektilima, dio branitelja poginuo je tijekom granatiranja. Oni koji su preživjeli rušenje, prema službenim hrvatskim izvorima i činjenicama utvrđivanima u međunarodnim sudskim postupcima, ubijeni su nakon zarobljavanja.
Iza brojke 39 nalaze se ljudske sudbine
Povijest često pamti brojke, ali rijetko zastane pred ljudima koji se kriju iza njih.
Dvadeset policajaca toga je jutra otišlo na dužnost znajući da brane svoje mjesto, svoje obitelji i Republiku Hrvatsku koja se tek stvarala. Mnogi od njih bili su u dvadesetim ili tridesetim godinama života. Neki su iza sebe ostavili malu djecu, drugi supruge, roditelje ili zaručnice. Nitko nije mogao pretpostaviti da će njihova smjena postati jedna od najtragičnijih u povijesti hrvatske policije.
Njihova imena danas su uklesana u spomen-obilježja, ali za njihove obitelji ona nikada nisu postala tek dio povijesti. Svaka obljetnica vraća uspomene na sinove, očeve, braću i prijatelje koji se nisu vratili kući.
Pad Dalja promijenio je život tisućama ljudi
Pad Policijske postaje označio je početak tragedije koja nije pogodila samo branitelje.
Stanovnici Dalja, Aljmaša, Erduta i okolnih mjesta bili su prisiljeni napustiti svoje domove. Obitelji su u svega nekoliko sati ostajale bez svega što su godinama stvarale. Djeca su u kolonama napuštala rodna mjesta, stariji su odlazili noseći tek nekoliko osobnih stvari, a mnogi nisu znali hoće li ikada više vidjeti svoje domove.
Za stanovnike istočne Slavonije rat toga dana više nije bio nešto što se događa negdje drugdje. Došao je doslovno pred njihova vrata.
Jedan od najtežih gubitaka hrvatske policije
Stradanje Policijske postaje Dalj smatra se jednim od najtežih pojedinačnih gubitaka hrvatske policije tijekom Domovinskog rata.
Napad je ujedno pokazao razmjere sukoba koji se razvijao u istočnoj Slavoniji. U mjesecima koji su slijedili uslijedile su nove bitke, razaranja i ljudske tragedije koje će obilježiti cijelu regiju.
Povjesničari ističu da je upravo Dalj bio jedna od prijelomnih točaka na početku otvorene vojne agresije na istoku Hrvatske.
Sjećanje koje ne blijedi
Više od tri desetljeća poslije, u Dalju se svakoga 1. kolovoza okupljaju članovi obitelji poginulih, hrvatski branitelji, pripadnici policije, predstavnici državnih institucija i građani kako bi odali počast onima koji su položili svoje živote. Današnjem obilježavanju su uz obitelji poginulih branitelja nazočili županica Nataša Tramišak, potpredsjednik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić, predstavnici MUP-a, Ministarstva obrane, suborci te pripadnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata.
Na mjestu nekadašnje Policijske postaje danas vlada tišina. No upravo ta tišina govori više od riječi.
Podsjeća da sloboda nije nastala slučajno, nego je plaćena životima ljudi koji su ostali na svojim položajima onda kada je bilo najteže.
Njihova žrtva nije samo dio vojne povijesti Republike Hrvatske. Ona ostaje trajna opomena koliko je visoka bila cijena hrvatske neovisnosti i koliko je važno čuvati sjećanje na one koji su za nju dali ono najvrjednije – vlastiti život.
