Mladi župnik bio je omiljen među župljanima u Gornjoj Ravskoj, u blizini Prijedora, kojima je pružao duhovnu i tjelesnu pomoć…
Petorica svećenika Banjolučke biskupije – Ivan Grgić, Petar Jurendić, Marko Šalić, Filip Lukenda i fra Alojzije Atlija – te časna sestra Cecilija Grgić ubijeni su ili su umrli nakon teških zlostavljanja tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Više svećenika preživjelo je logore, teško fizičko maltretiranje i atentate, a biskup Franjo Komarica bio je nekoliko puta maltretiran i sedam i pol mjeseci zatočen u svom domu.
Župnik Ivan Grgić
Mladi župnik Ivan Grgić bio je omiljen među župljanima u Gornjoj Ravskoj, u blizini Prijedora, kojima je pružao duhovnu i tjelesnu pomoć. Tijekom ratnih mjeseci 1992. komunikacije su bile prekinute, pa je pješice, i do 20 kilometara u jednom smjeru, nosio lijekove bolesnicima.
Prema izjavama preživjelih koje je prenio Danko Komljenović, Srbi su u noći početkom studenoga 1992. provalili u njegov župni dom, nasilno ga odveli na rub župe, u neposrednu blizinu masovnih grobnica već ubijenih Hrvata, župnika i župljana, te u njega ispalili 50 hitaca u glavu i tijelo. Nakon toga bacili su ga u masovnu grobnicu.
Župljani su za njegovu smrt saznali tek kad su u nedjelju došli na misu, a župnika nije bilo. Biskup Komarica preko međunarodnih snaga tražio je da se pronađu i kazne odgovorni, zbog čega su mu pripadnici vojske Republike Srpske prijetili smrću. Zbog ubojstva je 2010. uhićen Ratko Milojca, a osuđen je na 15 godina zatvora.
Stradanje vjernika i crkava
Najveći dio Hrvata katolika na području Banjolučke biskupije ostao je bez imovine i bio je protjeran, posebno tijekom 1992. i 1993. Na području biskupije pod kontrolom vlasti bosanskih Srba 1991. živjelo je oko 80 tisuća Hrvata, a danas ih je tek 6500.
Oštećeno je ili uništeno 98 posto crkava i kapela, što znači gotovo sve. Iz vrha Srpske pravoslavne crkve nikada se nije čula osuda ili apel za prestanak tih djela mržnje prema Hrvatima katolicima banjolučkog kraja.