Slabo naoružani i s minimalnom obukom, upućeni su u zadarsko zaleđe, u mjesto Kruševo, gdje su se sukobili s daleko opremljenijim i brojnijim srpskim snagama – i pobijedili!
Na današnji dan, 28. srpnja 1991., pripadnici tek osnovane 3. imotske bojne prvi put su ušli u borbu. Slabo naoružani i s minimalnom obukom, upućeni su u zadarsko zaleđe, u mjesto Kruševo, gdje su se sukobili s daleko opremljenijim i brojnijim srpskim snagama – i pobijedili.
Bojna je bila mlada tek nešto manje od dva mjeseca. Ustrojena je 1. lipnja 1991. u vojarni na Kamenmostu, a njezinu su jezgru činili dragovoljci s područja Imotske krajine, dragovoljci iz susjedne Hercegovine te ljudi pristigli iz redova MUP-a. Dio Imoćana već je dotad prošao kroz redarstvene akcije u sustavu MUP-a, među njima i onu na Plitvicama, na kojoj je poginuo prvi poginuli hrvatski redarstvenik i branitelj, Imoćanin Josip Jović.
Probili neprijateljske položaje i zauzeli strateški važna brda Kosmač 1 i 2
Krštenje u vatri stiglo je brzo. Bez dovoljno oružja i uvježbanosti, bojna je 28. srpnja upućena prema Kruševu, gdje ju je dočekao tehnički nadmoćniji neprijatelj. Unatoč nepovoljnom odnosu snaga, imotski su dragovoljci probili neprijateljske položaje i zauzeli strateški važna brda Kosmač 1 i 2.
Kruševo je bilo tek početak ratnog puta koji će 3. imotsku bojnu odvesti diljem Hrvatske i juga. Sudjelovala je u obrani zadarskog i šibenskog zaleđa, u borbama na dubrovačkom području te u siječnju 1993. u operaciji Maslenica, gdje je s drugim postrojbama sudjelovala u oslobađanju Masleničkog ždrila. Ratni put zaključila je u Oluji.
Tijekom rata poginulo je oko trideset pripadnika bojne, a još stotinjak ih je ranjeno
Cijena je bila visoka. Tijekom rata poginulo je oko trideset pripadnika bojne, a još stotinjak ih je ranjeno. Kroz postrojbu je, prema procjenama braniteljskih udruga, tijekom četiri godine rata prošlo oko 600 ljudi. Nakon operacije Maslenica bojna je preustrojena u splitskoj vojarni Dračevac i spajanjem s 1. bojnom prestala postojati pod svojim legendarnim imenom – imenom koje u Imotskom i danas nosi težinu.
Imena poginulih pripadnika svake se godine čitaju kod spomen-obilježja na Topani, gdje se polažu vijenci i pale svijeće za sve poginule imotske bojovnike.
