Vinkovci su se od ljeta 1991. našli na udaru srpskih pobunjenika koji su željeli ovladati tradicionalno snažno hrvatski i domoljubno orijentiranim gradom
Dana 17. srpnja 1991. godine, u prvim mjesecima Domovinskog rata, hrvatske su snage munjevitom akcijom potisnule srpske teroriste preko takozvane “brčanske” pruge kod Vinkovaca, uspostavivši novu obrambenu liniju prema selu Mirkovci. Bio je to nastavak niza sukoba oko grada koji je, zbog svog strateškog položaja, u to vrijeme prozvan “vratima Hrvatske”.
Vinkovci su se od ljeta 1991. našli na udaru srpskih pobunjenika koji su željeli ovladati tradicionalno snažno hrvatski i domoljubno orijentiranim gradom. Napadi su najčešće dolazili iz okolnih sela s većinskim srpskim stanovništvom – Mirkovaca, Markušice, Pačetina i Karadžićeva – koja su služila kao uporišta za granatiranje i topničke napade na grad.
Hrvatske su snage već početkom srpnja 1991. uspjele protjerati četnike sa samog ulaza u Vinkovce. No pravi test uslijedio je 17. srpnja, kada je organizirana akcija potiskivanja neprijatelja preko pruge prema Brčkom – poteza kojim je grad dobio nešto veći prostor sigurnosti, no daleko od potpune. Cijena te pobjede bila je visoka: u samom napadu na neprijateljske položaje kod Mirkovaca, odakle su Vinkovci neprestano granatirani, hrvatske su postrojbe pretrpjele velike gubitke.
JNA na strani pobunjenih Srba
Ono što je borbe oko Vinkovaca činilo posebno teškima bila je izravna uključenost Jugoslavenske narodne armije na strani pobunjenih Srba. Umjesto da djeluje kao neutralna sila, JNA je pružala ključnu potporu srpskim teroristima, dodatno otežavajući položaj slabo naoružanih hrvatskih branitelja koji su u to vrijeme tek gradili svoje postrojbe.
Samo par dana kasnije, 1991. godine, Vinkovci su doživjeli i prvo granatiranje samog grada – događaj koji dokumentarni film “Dnevnik jednog rata – Vinkovci” bilježi kao prekretnicu nakon koje gotovo da nije bilo dana bez topničke vatre iz okolnih sela.
Unatoč svemu, Vinkovci su tijekom rata ostali pod hrvatskom kontrolom, opravdavajući naziv “nepokoreni grad na vratima Hrvatske”. Stanovnici i branitelji nastavili su otpor i u narednim mjesecima, uključujući zaustavljanje vlakova JNA s oružjem krajem kolovoza 1991. godine, čime su domaće postrojbe došle do prijeko potrebnog naoružanja.
Grad je odigrao ključnu ulogu i kasnije, u listopadu 1991., kada se kroz Vinkovce i susjedni Nuštar probio zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković – Jastreb, pokušavajući organizirati pomoć opkoljenom gradu na Dunavu. Vinkovci su tako ostali jedna od rijetkih točaka istočne Slavonije koja se, unatoč blizini granice sa Srbijom i stalnim napadima, uspjela obraniti tijekom najtežih mjeseci rata.