Na današnji dan, 9. rujna 1993. godine, hrvatska povijest upisala je još jednu od svojih najznačajnijih i najtežih ratnih stranica – vojnu operaciju “Medački džep”, poznatu i pod imenom “Džep – 93”. Bila je to akcija hrvatskih snaga koja je, nakon teške opsade Gospića i stalnih provokacija i napada krajinskih Srba, imala za cilj osloboditi strateški važna sela Divoselo, Čitluk i dio Počitelja, smještene u samom srcu Like.
Ljeto 1993. godine u Hrvatskoj bilo je obilježeno napetošću i neizvjesnošću. Iako je uspješno provedena operacija „Maslenica“ pokazala snagu i odlučnost Hrvatske vojske, neprijateljske snage nisu odustajale. U okolici Gospića, srpske postrojbe zauzele su dominantne položaje, kontrolirale ceste i komunikacije te su prijetile odsijecanjem juga od sjevera Hrvatske. Gubitak Gospića značio bi gubitak čitave Like – a time se Hrvatska dovodila u situaciju gotovo pa bez povratka.
Stanovnici Gospića i okolnih sela proživljavali su gotovo dvije godine nepodnošljive neizvjesnosti dok su svakodnevno izlagani topničkim napadima iz izbiočkog područja tzv. Medačkog džepa. Sve je bilo obavijeno strahom, a svaka minuta nosila je opasnost gubitka života i doma.
Plan i početak akcije – nada za izlazak iz rata i straha
Hrvatsko zapovjedništvo odlučilo je djelovati brzo i odlučno. Akcija je dobila naziv „Džep – 93“, a planirano je da krene upravo 9. rujna. Već u noći s 8. na 9. rujna hrvatske postrojbe raspoređene su na polazne položaje. Kad su u prvim jutarnjim satima topničke cijevi progovorile, počeo je još jedan presudan boj za slobodu i opstanak Hrvatske.
Prve zadaće izvršile su 1. i 2. bojna 9. gardijske brigade uz minimalne gubitke – tri ranjena vojnika. No, 3. bojna, koja je bila potpomognuta Domobranskom bojnom Gospić, naišla je na snažan otpor neprijatelja kod Kamenjuše. Tu su poginula dvojica hrvatskih branitelja, dok ih je pet bilo ranjeno. Posebno složenu i opasnu zadaću imala je Specijalna policija MUP-a koja se, uslijed mina i nepristupačnog prostora, morala probijati u neprijateljsku pozadinu. Njihovo sporije napredovanje značilo je da obruč nije zatvoren na vrijeme, pa se dio neprijateljskih snaga uspio izvući u šume Velebita.
Bez obzira na to, 9. gardijska brigada nastavila je s napredovanjem, zauzela prometnice i spojila se sa snagama Specijalne policije. Bitke su bile teške, a posebno u selu Strunići gdje je otpor bio najžešći. Upravo ondje 3. bojna pokazuje nevjerojatnu odlučnost, svladava sve prepreke i oslobađa mjesto.
Obiteljske priče iz Gospića: snaga ljubavi u vremenu rata
Jedan od branitelja uključenih u operaciju, prisjeća se:„Bilo je jako teško. Pod stalnom vatrom, strah i hladnoća su bili naši svakodnevni pratioci. No, nismo smjeli popustiti ni milimetar. Znali smo da o nama ovisi sigurnost cijele Like. Kad sam vidio da naše snage uspijevaju probiti neprijateljski obruč, srce mi je zaigralo od ponosa i olakšanja. Najteže je bilo za one koji su pali, izgubili smo drage kolege, ali njihova žrtva ne smije biti uzaludna.“
Marija K., supruga jednoga od poginulih branitelja, sjeća se teških dana i neizvjesnosti: „Moj muž je otišao u operaciju, a ja sam ostala s djecom u Gospiću. Svaki dan sam molila da se vrati živ, ali znala sam koliko je opasno. Kad su nam javili da je poginuo, srce mi se slomilo.
Odjek operacije i žestok odgovor neprijatelja
Nakon što su hrvatske snage uspostavile nove linije i ojačale položaje, neprijatelj je riskirao sve što je imao. Stigla su pojačanja, a 10. rujna započelo je granatiranje hrvatskih gradova, uključujući Karlovac koji je pretrpio najveće udare. Bilo je jasno – pobjeda Hrvatske vojske nije mogla ostati bez odmazde.
Uslijed pritiska međunarodne zajednice i dolaska UNPROFOR-a, svega nekoliko dana kasnije, potpisan je sporazum o prekidu vatre. Hrvatska vojska dobila je rok da se povuče s osvojenog područja, a prostor su trebale preuzeti mirovne snage.
Sukob s Kanađanima – povijesna dvojba koja traje do danas
Pri povlačenju, u noći s 15. na 16. rujna, došlo je do događaja koji se i danas različito tumače. Naime, prema nekim izvješćima, dogodio se ozbiljan incident između kanadskih pripadnika UNPROFOR-a i Hrvatske vojske. Podaci o samom sukobu i danas variraju – dok neki tvrde da je došlo do otvorenog oružanog obračuna, drugi govore o nesporazumu i pucnjevima upozorenja. Kanadska strana taj događaj opisuje kao “Bitku kod Medačkog džepa”, no hrvatski izvori to osporavaju i navode drugačiji slijed događaja.
Bez obzira na različita tumačenja, činjenica ostaje: hrvatske postrojbe uspjele su probiti i zauzeti strateški prostor Divosela i Čitluka, čime je Gospić spašen od prijetnje, a Lika od potpunog pada.
Ovladavanje prostorom i sankcioniranje zloporaba
Posebno važno, u tijeku operacije hrvatski zapovjednici javno su čitali zapovijedi generala Mladena Markača, kojima se izričito naređivalo vojnicima i policajcima da se poštuje život i imovina civila – većinom srpske nacionalnosti. Prekoračenje ovlasti prijetilo je kaznama, a upravo to pokazuje da je hrvatski sustav nastojao jasno i odlučno razlikovati oružane sukobe od zločina nad civilima.
Značaj Medačkog džepa za Hrvatsku
Vojna operacija „Medački džep“ pokazala je odlučnost Hrvatske vojske da brani i zaštiti svoj teritorij u najtežim trenucima rata. Ovom akcijom razbijena je opasna opsada Gospića, a Hrvatska je spriječila mogućnost presijecanja i sloma vlastite državne cjelovitosti.
U rujnu 1993. godine hrvatski branitelji su još jednom, pod prijetnjom nestanka i okupacije, stali na branik domovine. Njihova žrtva i hrabrost čuvaju se kroz povijest ali i u živom sjećanju Ličana i stanovnika čitave Hrvatske. Medački džep svjedoči o tome koliko je domovina bila ranjiva, ali i koliko je snažno znala odgovoriti kada je to bilo najpotrebnije.