Kao i svake godine pred Dan obilježavanja sjećanja na vukovarske žrtve Milorad Pupovac pustio je vijence u Dunav za srpske žrtve.
Iako nikada konkretno nije pojašnjeno o kojim se žrtvama radi, ove godine pojašnjeno je kako su žrtve sa srpske strane stradale prije početka Domovinskog rata. A o žrtvama s jedne i druge strane, kao i je li došlo vrijeme da se i Srbi ispričaju za zločine počinjene nad Hrvatima i svima onima koji su za vrijeme Domovinskog rata branili Hrvatsku ili stali na njenu stranu, razgovarala sam s vukovarskim dogradonačelnikom Srđanom Milakovićem, koji mi je odmah dao do znanja kako predstavlja srpsku manjinu.
Gospodine Milakoviću, hoćete li objasniti o kakvim se točno srpskim žrtvama radi?
To su civili srpske nacionalnosti koji su stradali prije početka širih ratnih operacija.
Kako su stradali?
Pa, stradali su od hrvatskih snaga. Znači, na način da se nisu vratili s posla ili su po njih došli određeni ljudi, bilo u uniformama, bilo u civilu i odvodili ih. Neki se, zatim, nisu vraćali, bilo da su ih odvodili iz kuća, a bilo da su stradali. Neki su stradali i na kućnom pragu.
Imate li broj stradalih?
Barata se s brojem, s kojim sam ja izašao javno prije dvije godine u prosincu. S tim brojem barata Udruženje koje je osnovano zbog ostvarenja prava i zaštite tih nekih 44 imena, ali brojka s kojom se barata je oko stotinjak civila.
Prema vašoj viziji kako je uopće došlo do ratnih sukoba u Vukovaru?
Svaku kvalifikaciju i to tamo što se događalo ja ostavljam povjesničarima i svima onima koji sude o tom vremenu, jer svaka kvalifikacija i stav o tome samo bi opteretio i mene i zajednicu koju ja predstavljam, ukoliko bi odudarao od službenog stava koji je stav u Republici Hrvatskoj. Znači, sukob je posljedica raspada bivše Jugoslavije. To je ono kako ga ja vidim i sve ostalo su posljedice.
Zašto SNV i zašto Vi ne položite vijence i za Hrvate i sve one koji su bili na hrvatskoj strani? Evo, sutra će se polagati vijenci i na Ovčari i u bolnici…
Koliko znam SNV, odnosno Pupovac danas s delegacijom odlazi i na Ovčaru gdje će položiti vijenac, a u crkvi će upaliti svijeću, kako je on rekao, za sve žrtve. Ja prenosim ono što imam informaciju iz medija, nemam namjere biti njegov odvjetnik. Što se mene tiče konkretno ja ne sudjelujem niti u ovom protokolu danas, niti u ovome sutra, jer naprosto, iz razloga što ne mogu prijeći, ne mogu takav način obilježavanja doživjeti kao pravedan bez predstavnika svih srpskih zajednica i svih stradalih srpskih civila. Jer, je samo obilježavanje i prikaz događaja potpuno jednostran iz perspektive isključivo hrvatske zajednice i hrvatskog naroda. Obilježje za Srbe ne postoji, a niti ima namjere bilo tko da ga postavi.
Mi smo više puta to inicirali, međutim to nije bilo moguće, tako da kao politički predstavnik naprosto sam stava da to ne mogu učiniti na način na koji se to obilježava. Bez daljnjega, s tim da naravno u svakom smislu ističem da iskazujem svoj pijetet prema žrtvama apsolutno, i prema svim stradalim u ratu, ali to je samo jedna dimenzija ovog obilježavanja. Ja govorim o političkoj dimenziji, a ja sam prije svega politički predstavnik srpske zajednice u Vukovaru.
Ali, zar ne bi bilo u redu, s obzirom da su se predsjednik Milanović, premijer Plenković i čak ministar branitelja Medved ispričali u ime hrvatskog naroda, da se i Vi kao politički predstavnik srpske manjine u Vukovaru u ime te manjine ispričate. Ipak ne možete reći da Ovčara i Velepromet nisu bili stravičan zločin u kojem su sudjelovali i domaći Srbi.
Pa gledajte, ja se nemam kome ispričavati. Ja ne predstavljam nikoga tko je počinio zločin i nemam se razloga ispričavati iz perspektive bilo kakve kolektivne krivice moga naroda. Onaj tko je počinio zločin i tko se eventualno smatra odgovornim neka se ispričava.
Oprostite, ali isto tako je mogao reći i premijer hrvatske države, onaj tko je počinio zločin neka se ispričava, a posebice stoga jer hrvatska vojska nije počinila zločin prema Srbima, već pojedinci. No, on se ipak ispričao. A Vi predstavljate u Vukovaru srpsku manjinu.
Koliko je meni poznato, ima sad već dosta tome godina, na Ovčari je bio predsjednik Srbije Tadić, kada je predsjednik Hrvatske bio Josipović, koji se ispričao generalno za sve žrtve iz tog vremena. Pupovac je bio nekoliko puta u koloni. Dolazi sada i ovdje, odlazi na Ovčaru u tom smislu i kontekstu, tako da ne vidim uopće nekakvog problema u tome i ne vidim nikakvog propusta kada je u pitanju srpska zajednica.
Sve to znam, ali Vi ste dogradonačelnik i Vi kao takvi predstavljate srpsku manjinu u Vukovaru.
Ja govorim i stav svoje zajednice. Dokle god ne budu na adekvatan način tretirane žrtve i stradanje Srba u Vukovaru ja ne mogu to učiniti na takav način na koji se to danas obilježava.
Ali, zar ne mislite da bi jedan suživot trebao značiti i ruku pomirenja, pa ne tvrdoglavost, jer ajmo biti iskreni i na Ovčari, u Vukovaru, na Veleprometu poginulo je puno više ljudi. U tome nije sudjelovala samo JNA, sudjelovali su i domaći Srbi kao TO ili kao četnici i iz Vukovara i iz Negoslavaca i iz drugih mjesta i zar ne bi bio red da se ispriča. Ne može se svaki pojedinačno doći ispričati, previše ih je.
Ja predstavljam samo manjinski narod ovdje, a ne većinski. Isto tako smatram kao i Vi da je potrebno napraviti iskorak prema suživotu, međutim nažalost ne vidim te iskorake u značajnoj mjeri kada je u pitanju i svakodnevni život, a i kada je u pitanju poštovanje onih manjinski prava zagarantiranih pozitivnim zakonima Republike Hrvatske, a tako i kada je u pitanju generalan odnos prema manjini. Stvari se generaliziraju, gleda se na njih samo jednostrano, dakle iz perspektive onoga tko piše povijest, a nikako se ne gledaju sve žrtve i nema spremnosti da im se oda pijetet.
Zar ne možete pogledati stvari drugačije? Od rata je prošlo 29 godina. 29 godina ljudi ne znaju gdje su im sahranjeni najmiliji, gdje su im kosti njihove djece, očeva, braće, majki, sestara, žena. Njihovi silovatelji hodaju Vukovarom. Vi to sve znate. U Negoslavcima još uvijek žive ljudi koji su tukli, mučili, ubijali Hrvate, ali i Srbe koji su branili Vukovar. Znači, iz Vašeg manjinskog naroda, zar nije red da jednom većinskom narodu vi kao manjinski narod pružite ruku i kažete evo oprostite i da se već jednom kaže tim ljudima kosti vaših najmilijih su tu i tu. I da konačno krenemo u jedan suživot.
Nema potrebe da ulazimo u diskusiju, jer iz nje nećemo izaći na način koji će Vama biti prihvatljiv. Što se tiče toga, znači, Vi podilazite predrasudama koje su vezane generalno za pripadnike srpske zajednice i koje se stavljaju na teret kolektivno srpskoj zajednici da ona ima odgovore na ova pitanja koja ste Vi spomenuli; da silovatelji šeću Vukovarom, a u isto vrijeme niste spremni da prihvatite činjenicu da šeću i oni koji su odgovorni za zločine nad srpskim civilima. Nikom ništa u tom smislu, u tom kontekstu, a Srbi ni nemaju vlast niti nad pravosuđem, niti nad državnim institucijama za razliku od Hrvata. Dakle, ne mogu procesuirati niti one iz reda svoje zajednice, ako ima takvih koji su odgovorni, a pogotovo ne iz reda hrvatskog naroda koji su odgovorni za zločine nad srpskim civilima. Tako da ne možemo izaći iz te diskusije.
Moram Vas pitati dva pitanja sada. Je li se u Srbiji tretira ovako hrvatska manjina kao što se tretira srpska manjina u Hrvatskoj? Ne bih rekla. Također, ne živimo više u Jugoslaviji da bi odnos prema srpskoj manjini u Hrvatskoj bio kao onaj u Jugoslaviji. Ipak smo mi u hrvatskoj državi i logično mi je pitanje priznajete li Vi uopće hrvatsku državu?
Ja sam Vama suprostavio neke druge činjenice, pa ih Vi negirate. Činjenice sve treba prihvatiti, a ne samo one koje Vama odgovaraju. Što se tiče srpske manjine u Hrvatskoj, ja imam prilično iskustva. Uzmite samo dvojezične natpise, a da ne govorimo o nekakvoj frustriranosti i o etiketiranju koji su nametnuti i kolektivnoj krivici koja je nametnuta srpskoj zajednici u Hrvatskoj, pa tako i ovim klincima koji su rođeni dvije tisuće i koje i onim koji će biti rođeni poslije 2020. Dakle, potpuno je jednak stav, potpuno su jednako stigmatizirani, bez obzira na odgovornost.
Zašto vi onda ne izađe s imenima onih koji su činili zločine?
Što se mene tiče završili smo razgovor.
