Đukanović je optužbama o “čuvanju infrastrukture Velike Srbije” objavio rat Srpskoj pravoslavnoj crkvi što analitičari smatraju glavnim razlogom gubitka vlasti njegovog DPS-a. No i predstavnici drugih stranaka u pobjedi prosrpske koalicije vide prijetnju ponovnog posrbljavanja Crne Gore, koja se protiv toga borila stoljećima, a njena pobuna ugušena je u krvi.
Crnogorska oporba proglasila je pobjedu na parlamentarnim izborima na kojima su, prema preliminarnim podacima Centra za monitoring, koalicije “Za budućnost Crne Gore”(okupljena oko prosrpskog Demokratskog fronta), “Mir je naša nacija” i “Crno na bijelo”, okupljene oko građanskih partija Demokrate i URA, osvojile 42 mandata u crnogorskom parlamentu od ukupno njih 81. Društvene mreže vrve komentarima, a svi se pitaju što se dogodilo da Đukanović nakon 30 godina odlazi s vlasti. Jedan od korisnika Facebooka pojasnio je:”Prećero ga, zato je izgubio“.
Srpska pravoslavna crkva mobilizirala vjernike
Politički analitičar Miloš Bešić ustvrdio je, gostujući u izbornoj noći na Televiziji Vijesti, kako je na Đukanovićev gubitak vlasti najviše utjecalo usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti i sukob sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), koja je pod motom “ne damo svetinje” mobilizirala vjernike, te organizirala masovne prosvjede protiv tog zakona.
Da je sudjelovala u formiranju prosrpske oporbene koalicije “Za budućnost Crne Gore”, jasno se vidjelo u ponoć nakon proglašenja pobjede kada je čelnik te koalicije Zdravko Krivokapić otišao u Hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici gdje ga je dočekao mitropolit SPC u Crnoj Gori Amfilohije Radović, dok su njihovi pristaše u okolici hrama slavili pobjedu oporbe.
Ozakonjeno otimanje crkvene imovine
Za Krivokapića Blic navodi kako je riječ o političkom autsajderu čija je politička karijera počela prije nekoliko mjeseci, u tijeku prosvjeda protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Taj je profesor mašinskog fakulteta jedan od osnivača organizacije “Ne damo Crnu Goru”, koju su osnovali crnogorski profesori i intelektualci u znak podrške Mitropoliji crnogorsko-primorskoj koja se žalila kako je doneseni Zakon o slobodi vjeroispovijesti ozakonio otimanje imovine SPC-e. Prema tom Zakonu, s kraja prošle godine, državi bi se vratili svi vjerski objekti na području zemlje za koje se ustanovi da su izgrađeni državnim sredstvima ili su bili u vlasništvu države prije 1918.
Uvođenje Crne Gore u velikosrpski projekt i državu
“Sve je ovo daleko više od Zakona o slobodi vjeroispovijesti, iza svega toga se krije koncept pokušaja uvođenja Crne Gore u nekakav velikosrpski projekt i državu, nakon eventualne pobjede njihovih političkih krila na parlamentarnim izborima“, iznio je svoje stajalište predsjednik Liberalne partije Crne Gore Andrija Popović za Standard, neposredno pred izbore.
Posrbljavanje na popisu stanovništva iduće godine
Za drugi “njihov veliki cilj” Popović je naveo posrbljavanje Crne Gore na popisu stanovništva 2021. godine.
“Svaki takav pokušaj je samo velika iluzija, ali Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori ne odustaje od takvih promašenih ideja. Dakle, sami Zakon i nije toliko važan inače bi se lako našlo mjesta dogovoru, ali na taj način oni drže Crnu Goru u stanju neizvjesnosti i tenzija preko pola godine i uzurpiraju svakodnevni život i onemogućavaju redovno stanje u državi, što i jeste njihov cilj”, zaključio je Popović.
Višestoljetna borba za nezavisnost Crne Gore
Popovićevo mišljnje o posrbljavanju Crne Gore dijele i drugi “pravi” Crnogorci koji se protiv srpske agresije bore stoljećima. Naime, borba između “zelenih” i bijelih” Crnogoraca, odnosno onih koji su za samostalnu državu i drugih naklonjenih “majci Srbiji”, duboko je ukorijenjena u povijesti te nekad male kraljevine. Jer domoljubi proistekli iz crnogorskih plemena koja datiraju od prije 1500. godine, smatraju se iskonskim Crnogorcima, dok je prema nekim srpskim teorijama riječ o Srbima doseljenim na taj teritorij.
Vojnici Kraljevine Crne Gore u austrijskim i mađarskim logorima
Početkom 1916. Kraljevina Crna Gora, saveznica sila Antante, pred snažnim naletom združenih austrougarsko-njemačkih trupa potpisala je kapitulaciju, te je po međunarodnom ratnom pravu, ostala u statusu zaraćene strane. Veliki dio crnogorskih časnika, te drugih uglednika, bio je interniran u logore u Austriji i Mađarskoj, a represija se povećala kada se general Radomir Vešović, crnogorski ministar obrane, nakon ubojstva austrijskoga časnika, odmetnuo u šumu.
Komiti-crnogorski domoljubi
Njegov primjer slijedili su brojni drugi Crnogorci koji su dobili naziv – komiti. Oko 9500 crnogorskih časnika, dočasnika i uglednika uhićeno je i upućeno u zarobljeničke logore u Austriji i Mađarskoj, dok je u Crnoj Gori strijeljano oko 500 Crnogoraca. Sredinom 1918. u crnogorskim je planinama djelatno 800 komita, pa je austro-ugarska okupacijska vlast morala u Crnoj Gori koncentrirati jake snage od 27.000 bojovnika.
Okupacija Kraljevine Srbije
Ipak, uspjeli su osloboditi veći dio teritorija Kraljevine Crne Gore kada je načelnik Glavnog stožera Kraljevine Srbije, vojvoda Živojin Mišić, zapovjedio svojim snagama, pod nazivom Jadranske trupe (2. jugoslavenski puk, jačine oko 3800 bojovnika, te odred četničkog zapovjednika Koste Pećanca)da hitno s Kosova krenu ka Crnoj Gori i reokupiraju je.
U prosincu 1919. prema srpskim policijskim izvješćima u crnogorskim planinama djelovalo je ukupno 1796 crnogorskih komita čije su obitelji mučki ubijane.
Zločini i masakri za koje srpski časnici nisu odgovarali
Žandarska postrojba, kojom su zapovijedali major Kecmanović i časnik Kolaković u travnju 1923. u obiteljskoj kući komita Zvicera u selu Rakoči (Cuce) zavezali su njegovu 60-godišnju majku, suprugu (23), sestru (20) i brata (13), te troje njegove malodobne djece i zapalili ih. Premda su o ovom zločinu u parlamentu Kraljevine SHS izvijestili poslanici Crnogorske stranke protiv odgovornih srpskih časnika nije povedena istraga ili suđenje.
Slikali se uz masakrirana tijela
U borbama pokraj Nikšića u prosincu 1923. je izginula cijela skupina vojvode Raspopovića. Njihova su izmasakrirana tijela srpske vojne vlasti izložile na snijegu, pred crkvu Sv. Vasilija Ostroškoga, te se s tijelima slikali i objavili u cijelom tisku tadašnje Kraljevine SHS.
Također kod Nikšića su srpske vlasti ubile komitskog vođu Iliju Lakićevića, skupa s njegovim suborcima, a potom su ih masakrirali, vadili im oči, lomili ruke i noge, parali lica i druge dijelove tijela bajunetima i izbijali im zube.
Vezali su ih mrtve lancima za stolice i prikovali uz zid, a mrtvom Lakićeviću otkinuli spolni organ i stavili ga između ruku, da bi ih tako slikali i sadistički trijumfirali.
Proglasom Stjepan Radić pozivao Crnogorce na rušenje beogradskog centralizma
Na izuzetno okrutan način je ubijen i časnik Šćepan Mijušković zbog navodnog pomaganja komita. U povodu tog ubojstva, hrvatski je političar Stjepan Radić 1. svibnja 1924. skupa sa 70 hrvatskih poslanika tiskao proglas koji je započeo riječima “Braćo Crnogorci“!
“Čak i da ovaj beogradski centralizam nije učinio drugo zlo do da prezire, sramotno i divljački, čast i slobodu Crne Gore i da pretvara Crnu Goru u mjesto na kojem vlada strah i trepet, mi se, Hrvati, nikada nećemo moći pomiriti s tim groznim zločincima”, između ostalog stoji u proglasu.
Njime je Radić pozvao Crnogorce na rušenje beogradskog centralizma “radi toga što svojim poganim rukama razvaljuje veličanstveni žrtvenik crnogorskog naroda i Crnu Goru pretvara u jedno strašno zgarište i grobnicu“.
Sprječavanje nasilnog priključenja Kraljevini SHS
U talijansko-crnogorskoj produkciji je 1922. snimljen nijemi film Voskrsenja ne biva bez smrti, koji je za cilj imao animirati svjetsko mijenje u pokušaju spriječavanja nestanaka Kraljevine Crne Gore s povijesne karte njezinim nasilnim priključenjem Kraljevini SHS.
Otkrivanjem obeliska Đukanović naglasio otpor pripojenju Srbiji
U povodu 90. obljetnice od Božićne pobune, a prigodom proslave Dana nezavisnosti Crne Gore, 2009. je u Bajicama pokraj Cetinja, glavnom stožeru crnogorskih ustanika, otkriveno spomen obilježje – obelisk, a govor je održao Đukanović naglasivši stoljetni otpor nasilnom pripojenju Srbiji.
Deset godina kasnije praktično je najavio obračun sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori.
Prekogranična eparhija suprotna pravoslavlju u svijetu
“Priča o prekograničnim eparhijama je suprotna osnovnim principima organizacije pravoslavlja svuda u svijetu, a Srpskoj pravoslavnoj crkvi služi da bi čuvala infrastrukturu ‘Velike Srbije’ u koju oni vjeruju. Jer vjeruju da je Crna Gora greškom postala nezavisna i da će nas navodno vrijeme dovesti do spoznaje te greške i do potrebe da se ponovo okrenemo izgradnji ‘Velike Srbije’. Moramo naravno svojom postojanošću, odlučnošću i vizionarstvom da im kažemo da od toga nema ništa“, rekao je Đukanović prilikom stranačkog skupa u Nikšiću prošle godine.
Iscrtana karta “Velike Srbije”
Dugogodišnji pobornik autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, publicist i književnik Rajko Cerović, kazao je kako je pravi trenutak da se ispravi “povijesna nepravda”.
“Pojedine eparhije Srpske crkve u Crnoj Gori nemaju centar u crnogorskoj državi, nego u Hercegovini ili Srbiji. To je iscrtana karta ‘Velike Srbije’. Srpska crkva najviše zbog toga postoji, to je njena uloga”, kazao je Cerović.
Dobro odigrana uloga
A tu svoju ulogu dobro je odigrala na upravo završenim parlamentarnim izborima, na kojima je formiranjem prosrpske oporbene koalicije, izvojevala pobjedu.
