Bez tradicionalne procesije s Gospinom slikom, danas Sinj slavi blagdan svoje zaštitnice i ujedno Dan grada.
Zbog posebnih epidemioloških uvjeta koji je nametnuo koronavirus, blagdan Velike Gospe u svetištu Gospe Sinjske proslavljen je svečanim misnim slavljem bez tradicionalne procesije s Gospinom slikom.
Iako je misno slavlje bilo predviđeno u 11 sati u samostanskom dvorištu, zbog ljetnog pljuska, koji je počeo upravo nekoliko minuta prije 11 sati, sveta misa je održana u crkvi. Veliki broj vjernika, ipak, misu je pratio iz samostanskog dvorišta.
Foto: Portal Ferata
Ono što se nije razlikovalo od prijašnjih godina je da je svečano misno slavlje predvodio nadbiskup metropolit Splitsko-makarski mons. Marin Barišić uz koncelebraciju brojnih svećenika. A kao i do sada, misnom slavlju su prisustvovali predstavnici Grada Sinja na čelu s gradonačelnicom Kristinom Križanac, Viteškog alkarskog društva, udruga proisteklih iz Domovinskog rata i druge istaknute osobe iz društvenog i kulturnog života Sinja i Cetinske krajine.
Kao i u ostalim Gospinim svetištima, mons. Marin Barišić poseban je akcent u svojoj propovijedi stavio na pripadnike treće životne dobi. Razlog tomu je mlada djevojka Marija koja iz Nazareta ide u pohod starijim osobama Zahariji i Elizabeti u grad judejskog Gorja, pojasnio je Splitsko-makarski nadbiskup, te dodao kako vjeruje da djedove i bake Marijin pohod podsjeća na radosne pohode njihove djece i unuka.
“Stoga se pitam, zašto odgađamo ili ponekad zaboravljamo ovaj provjereni put naše radosti i sreće drugih? Čemu izmišljeni razlozi: nema vremena, zauzet sam, dalek je put, velike su vrućine, ne osjećam se dobro… koji nas ostavljaju pasivnima i nepokretnima, udaljenima od rodbine, prijatelja i bližnjih? Ne možemo se osjećati dobro ako izbjegavamo pohod djedu i baki.
U pandemiji koronavirusa najugroženija je populacija osoba zrelije životne dobi. Međutim, za njih je daleko opasniji društveni virus: samodostatnosti, zaborava, nepažnje, nebrige i „kulture“ odbačenosti starijih osoba. U mentalitetu mladosti, ljepote, uspjeha, konkurencije, gdje se čovjek vrednuje po društvenom statusu i imanju, osobe treće i četvrte životne dobi ne samo da su periferija, nego se ponekad na njih gleda kao na teret društva. Koliko god mi to nastojali ignorirati i prikrivati, u opasnosti smo da ovaj način razmišljanja zahvati i nas, a još više naše mlađe naraštaje. Djed i baka, nisu teret nego obiteljsko blago i društveni kapital”, poručio je u svojoj propovijedi mons. Barišić.
“Djedovi i bake ne pripadaju drugom vremenu, nego žive u našem vremenu. Mi smo kontinuitet njihova života – njihove mladice na obiteljskom stablu,” dodao je, te se obratio direktno bakama i djedovima:
“Poštovane osobe starije životne dobi, dragi djede i bako! Doista, vi ste obiteljsko i društveno srebro i zlato! Jer što će nam društvo blagostanja stvari, a zaborava osoba? Ako nama ovlada „virus“ isključivanja osoba kao tereta zajednice, postat ćemo nesigurno i problematično društvo koje neće daleko stići jer ne ide u smjeru života. Sigurno, ako nema budućnosti za starije osobe, nema budućnosti ni za mlade. Stoga, poštuj oca i majku – također, djeda i baku – da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji,” rekao je mons. Marin Barišić.
