Konstatacija je to složena u priopćenje Domovinskog pokreta, a potaknuta miomirisima koji se i ove godine, kako navode, šire sa zagrebačkog odlagališta smeća, popularnog Jakuševca
Treba li se čuditi smradu sa zagrebačkog odlagališta koji se i ovog ljeta nezaustavljivo širi na sve strane oko Jakuševca?” pitaju se članovi Domovinskog pokreta, oni koji nisu u kolonama krenuli autocestom A1 prema moru, već odlučili vrućine izdražati u hrvatskoj metropoli.
“Nesnosno neugodan miris, ili kolokvijalno smrad, nije samo subjektivni osjećaj neugode kako je to znao reći resorni ministar nego sasvim jasan znak koji nam organizam šalje kako je takav ambijent potrebno napustiti bez potrebe da čekamo da nas neka javna institucija obavijesti o mogućim zdravstvenim posljedicama,” poručuju oni koji vonj iz smjera Jakuševca ne doživljavaju prirodnim zagrebačkim stanjem i nastavljaju u svom priopćenjenju:
“Međutim u Zagrebu, glavnom gradu Republike Hrvatske, smrad se širi s još uvijek smetlišta po gradskim ulicama i trgovima i uvlači se u stanove i domove, koje na koncu i ne možemo napustiti.
To je u stvari jasan znak kako je zagrebački komunalni sustav i dalje u teškoj krizi, zarobljen u klijentelističkom odnosu gradonačelnika i dugogodišnjih partnera što jednima osigurava nezasluženu zaradu, a građanima kaos, visoke račune i smrad. Sramota što je gospodarenje otpadom u Zagrebu među EU metropolama na posljednjem mjestu s nedopustivo niskim stopama recikliranja ostaje pak svim građanima Republike Hrvatske.
Jedno je sigurno, smrad lošeg postupanja s otpadom se može i mora izbjeći i neshvatljivo je da se takva pojava uopće tolerira kao da se radi o nečem izvan dosega gradskih ureda, službi i tvrtki,” konstatiraju u Domovinskom pokretu, očito još uvijek bez uhljebljenih članova, ne shvaćajući kako smrad u urede gradskih službi ne dopire.
“Moderan, ekološki i civiliziran sustav gospodarenja otpadom je nešto što se u Zagrebu može hitno i učinkovito uvesti. Okosnica sustava je dobro organiziran, racionalan i jasan sustav odvojenog prikupljanja s dva do tri reciklažna centra u kojima se putem sortirnica i kompostišta postiže jedan od oblika recikliranja.
K tome ide još i informacijsko-edukacijska potpora na kojoj počiva individualizirana odgovornost korisnika i pravedan sustav naplate komunalne usluge,” poručuju iz Domovinskog pokreta.
“Na taj način Zagreb može brzo među EU prijestolnice u kojima građani uslugu plaćaju najmanje, a s otpadom postižu najviše, što je ni više ni manje nego kružna ekonomija 21. stoljeća. Upravo ono što povećava efikasnost korištenja resursa i smanjuje zagađenje okoliša i devastaciju ekosustava, redovite i često viđene posljedice neodgovornog postupanja s otpadom,” zaključuju u svom priopćenju iz Domovinskog pokreta, očito nesvjesni kako je sve to, pa i više u resornom ministarstvu i zagrebačkim gradskim službama poznato odavno, no još uvijek smrad nikome toliko ne smeta, a cijena komunalne usluge onima koji trebaju riješiti problem, u kućnom budžetu ne znači puno.
Očito je Domovinski pokret zauzeo stav, kako treba ukazivati na problem, kojega su svi i tako svjesni, pa čak i davati prijedloge rješenja, po čemu se vidi kako su u “političkom poslu” još uvijek novi i nezreli. Pitanje je samo koliko će im trebati da shvate kako u rog pušu u prazno, sve dok u njega pušu sami.
