Proslava Oluje izazvala je oluju s obje strane, u Hrvatskoj jer je hrvatski politički vrh na proslavi Dana pobjede priznao hrvatske pojedinačne zločine nad Srbima nakon Oluje i dao do znanja kako će isti biti kažnjeni, a u Srbiji jer su prisustvo Borisa Miloševića doživjeli kao davanje legitimiteta Oluji.
Već sama priprema za proslavu vojno redarstvene operacije Oluje, Dana pobjede i Dana hrvatskih branitelja medijski su zauzela pitanja dolazi li potpredsjednik Vlade Boris Milošević na proslavu ili ne. “Kompromis je brzo postignut,” informacija je koja je izašla iz Vlade nakon sastanka predstavnika SDSS-a s premijerom Adrejom Plenkovićem. Milošević je objavio kako “ima želudac” za odlazak na proslavu, a potpredsjednik Vlade i ministar branitelja Tomo Medved pristao na odlazak na komemoraciju u Uzdolje i Grubore, gdje su počinjeni pojedinačni zločini nad Srbima.
Premijer je u svom govoru u Kninu dao do znanja kako zločini počinjeni nad Srbima neće proći nekažnjeno, i sve to prije nego je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić u ime srpskog naroda priznao krivnju za okupaciju dijela Hrvatske, na svoj huščaki govor u Glini…
…zvjerskim mučenjima i ubojstvima Hrvata i Srba koji su branili Hrvatsku u hrvatskim odorama, ubojstvu preko 4 000 civila i 402 djece…
Komprisi i pomirenje
Kompromis sa srpskom manjinom na čelu sa saborskim zastupnikom Miloradom Pupovcem, hrvatski premijer je očito započeo puno prije pripreme za proslavu Oluje, a najvjerojatnije uvjetovan iz Bruxellesa odakle je “donio” omotnicu punu eura za Hrvatsku.
Hrvatska je tako dobila potpredsjednika Vlade iz srpske manjine odgovornog za ljudska prava, a onda su uslijedila i priznanja hrvatske krivnje za zločine nad Srbima u Hrvatskoj i obećanje kako će odgovorni biti kažnjeni.
Djeca u koloni izbjeglica
Za saborsku je govornicu stala Anja Šimpraga, saborska zastupnica iz redova SDSS-a i emotivno ukazala na djecu u koloni Srba koji su u vrijeme vojno-redarstvene akcije Oluja krenuli put Srbije. Strah i svjesnost da je Srbija okupirala trećinu Hrvatske u kojoj su živjeli kao manjina, kao i da su neki od njih u toj istoj državi radili nezapamćene ratne zločine, nagnao ih je da pokupe što se pokupiti da i traktorima, pješice, automobilima…krenu put Srbije.
Govor SDSS-ove saborske zastupnice bio bi zaista dirljiv, vjerojatno bi izazvao i suze u očima drugih saborskih zastupnika i gledatelja tv prijenosa Sabora, da im suze nisu presahnule kolonom iz Vukovara gdje su hodala djeca koja mjesecima nisu vidjela sunce, ukrcavanjem na brodove na Dunavu u Dalju gdje su se starim Slavoncima niz borama izbrazdano lice slivale suze zbog protjerivanja s vlastitog ognjišta, ognjišta njihovih predaka…
Govor premijera Andreja Plenkovića u Kninu bio je korektan, dobar, uvijen u lijepi papir s velikom crvenom mašnom za Bruxelles, gdje nije zaboravio da su žrtve uvijek žrtve, a zločinci oni koji trebaju biti kažnjeni. Mudro je naglasio kako je Knin bio okupiran od strane srpske paravojske. Zanimljivo je kako je u svom govoru, kao i premijeri prije njega, zaboravio da je u tom istom Kninu bilo čak dva logora u kojima je upravo dio Srba iz kolone zvjerski mučio Hrvate. Niti jedne riječi o tome.
Milorad Pupovac promijenio retoriku
I dok je Pupovac dva dana prije, na jednoj od komemoracija koje će održavati i naredne dane, poručivao kako su Hrvati ubijali i Srbe koji su “protjerani” i u koloni bježali pred hrvatskim vojnikom, te naglašavao kako Hrvatima ništa nije bilo sveto, pa ni “psihijatrijski bolesnici koje su ubijali”, danas je promijenio retoriku.
Naime, nakon što su srbijanski mediji puni Dačićevih optužbi prema njemu i Borisu Miloševiću kako su dali legitimitet Oluji, Pupovac je na RTS televiziji odgovorio vrlo oštro: “Prema svim pokazateljima slavio nije, legitimirao ništa nije. Legitimirali su oni koji našim ljudima nisu ostavili mogućnost izbora. Mojoj obitelji, mojem ocu,mojoj braći, mojim rođacima. A optuživati nas za izdaju, sotonizirati nas po medijima predstavlja najgori mogući odnos i najgoru moguću tradiciju koja među Srbima postoji.”
Boris Milošević sin hrvatskog branitelja
A Borisu Miloševiću nije bilo do slavlja, iako je njegov otac bio hrvatski branitelj. Naime, njegova baka ubijena je nakon što je prošla vojno-redarstvena akcija Oluja. Upravo zbog svoje životne priče Milošević je spreman na korak na dugom putu pomirenja dvaju naroda.
No, zato je Anja Šimpraga poručila kako bi se mnogi pitali zašto je 200 tisuća duša izbjeglo iz Hrvatske i oko 2 000 života ugašeno. Govor je završila zaključkom kako svi znaju zašto, a o tome ne govore.
I rekla je istinu, samo što tu istinu Srbija nije prepoznala. Naime, iz Srbije nije stiglo niti jedne riječi isprike nad zvjrskim zločinima nad Hrvatima. Nije bilo niti riječi isprike djeci koja su ostala bez očeva, majki koje su ostale bez sinova, branitelja koji su u najljepšoj mladosti ostajali bez udova i još gore, života, braneći svoju okupiranu državu.
Govor premijera Plenkovića zadovoljio Srbe
Govor premijera Plenkovića ostavio je trag u obećanju kažnjavanja svih koji su ostali nekažnjeni s hrvatske strane, čime su Srbi u Hrvatskoj iskazali zadovoljstvo, a većina Hrvata razočarana jer nije bilo jasne izjave kako će za zlodjela odgovarati i bivši četnici.
Milanovićevi govori izazvali ugodno iznenađenje
Predsjednik Zoran Milanović je tri dana zaredom držao govore koji su ostavili državnički trag.
Čovjek kojeg je Plenković optužio da mu je dosadno i koji je rado prihvatio duel riječima u kojem je pokazao koliko ga to zabavlja, pokazao je i svoju drugu stranu, za koju rijetki znaju, onu domoljubnu. I iako je poznat kao ljevičar, Milanović povremeno “zasja” domoljubno s porukom kako mu je emocija izmamila iskru u oku.
Unatoč tome što je i on u svom govoru poručio da hrvatski pojedinačni zločini postoje prije isprike iz Srbije, ipak je taj dio prošao drugačije upakiran od onog u govoru premijera Plenkovića. Poziv na dijalog: “na ono što nas spaja, ali i stvari koje nas dijele”; riječi “jednog hrvatskog pjesnika: “današnje riječi i današnja atmosfera mi prema riječima jednog velikog hrvatskog pjesnika ponovno budi iskru oka” i završetak govora koji dira svaki titraj srca onoga koji za domovinu diše: “Živjela Hrvatska, k’o narod silna, k’o sunce visoka!“ – Milanović je pogodio “u sridu”.
Scenarij oluje osmišljen do zadnje sitnice
A da je svaki korak bio dobro osmišljen, priznati se mora. Naime, govor generala Ante Gotovine, koji je u pritvoru u Hagu proveo 7 godina upravo zbog vojno-redarstvene akcije Oluja, a za što je i pravomoćno oslobođen, bio je “točka na i” u planu pomirenja. Iako kratak i upućujući na činjenicu da je rat gotov, a budućnost pred nama, Gotovinin govor je dio scenarija predviđen da udobrovolji hrvatske branitelje i osigura pristanak na podjelu krivnje.
Sve skupa, pomirdba i podjela krivnje Hrvata i Srba za Domovinski rat kulisa su iza koje se krije Bruxelles i uvođenje Srbije na velika vrata u članstvo Europske unije. Scenarij je pripremljen, no pitanje je hoće li se Srbija držati scenarija i priznati generalnu krivnju za rat u Hrvatskoj, ispričati se, izručiti ratne zločince kako bi im sudila Hrvatska i predati sve kosti nestalih Hrvata.
Naime, Srbi se ne osjećaju krivi, jer su u rat krenuli kako bi branili Jugoslaviju koja se rapadala. Kako se ipak Jugoslavija sastojala od 6 republika, pitanje je zašto je Slovenija prošla s tjedan dana rata, a Makedonija se nikada nije trebala braniti, dok je Hrvatska krvarila pune 4 godine.
