Europski sud za ljudska prava presudio u korist tužiteljice jer Hrvatska nije učinkovito istražila njene optužbe da je bila žrtva trgovine ljudima, te da je iskorištavana za prostituciju, dosudivši još odštetu od 5.000 eura.
Podnositeljica zahtjeva podnijela je kaznenu prijavu protiv muškarca inicijala T. M. tvrdivši kako ju je tijekom 2011. prisiljavao na prostituciju. Domaći sud ga je zbog nedostatka dokaza pravomoćno oslobodio krivnje da je počinio kvalificirani oblik kaznenog djela podvođenja.
Sudsko vijeće u Strasbourgu je presudom od 19. srpnja 2018. utvrdilo kako je konvencijska zabrana ropstva primjenjiva na ovaj slučaj, te da je došlo do povrede proceduralne obveze države u provođenju istrage i kaznenog postupka.
Hrvatska zatražila preispitivanje presude i izgubila
“Država je na navedenu presudu podnijela zahtjev za preispitivanjem presude pred Velikim vijećem (referral request) koji je prihvaćen“, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.
Veliko vijeće suda u Strasbourgu utvrdilo je kako su propusti u provođenju istrage doveli do postupovne povrede prava na zabranu ropstva koje jamči Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
U presudi su istaknuli kako je postojanje trgovine ljudima i/ili prisilne prostitucije činjenično pitanje koje se ispituje u svjetlu svih relevantnih okolnosti slučaja.
Prisilna prostitucija i trgovina ljudima
Načela koja se odnose na pozitivne obveze država u vezi s trgovinom ljudima primjenjiva su na prisilnu prostituciju, pa je sud ispitivao je li država u skladu sa svojim pozitivnim obvezama istraživala podnositeljičin predmet kao potencijalnu trgovinu ljudima.
Sud je utvrdio kako je početna policijska istraga, pretragom prostora i vozila T. M.-a dovela do pronalaska određenih dokaza, te da je podnositeljica iznijela navode koji se odnose na sastavne elemente trgovine ljudima.
Premda su domaća tijela odmah reagirala na podnositeljičine navode, nisu slijedila neke očigledne tragove koji su mogli razjasniti okolnosti slučaja i utvrditi pravu prirodu odnosa i uporabu sredstava prisile prema podnositeljici, smatra sud.
Propusti hrvatskih pravosudnih tijela
U presudi ističu i da hrvatska tijela nisu poduzela dostatne istražne radnje kao što je identifikacija i ispitivanje susjeda, vlasnika stana u kojem su T. M. i žrtva živjeli, njene majke, kao ni ostalih osoba koje su mogle pružiti detaljnije informacije o njihovu odnosu, već su se u velikoj mjeri oslonili na izjavu podnositeljice, bez dodatnih dokaza.
Sud je utvrdio kako je zbog višestrukih nedostataka u domaćoj istrazi bilo otežano utvrđivanje prave prirode odnosa između podnositeljice i navodnog podvoditelja.
Slijedom navedenog, domaća tijela nisu provela učinkovitu istragu podnositeljičinih navoda unatoč postojanju dokaza da je bila izložena postupanju protivnom Konvenciji, izvijestio je Ured.
