Na Županijskom sudu u Varaždinu danas se nakon stanke zbog koronavirusa nastavlja suđenje Smiljani Srnec zbog ubojstva sestre Jasmine Dominić.
Srnec je optužena da je u ljeto 2000. godine zatukla sestru Jasminu Dominić i tijelo sakrila u zamrzivač u obiteljskoj kući u Palovcu kod Preloga.
Jasminino tijelo pronađeno je lani kada je međimurska policija 16. veljače zaprimila dojavu iz županijskog Zavoda za hitnu medicinu kako su u obiteljskoj kući Dominićevih, pronašli leš tada nepoznate osobe.
Ročište pod strogim epidemiološkim mjerama
Današnje ročište održano je pod strogim epidemiološkim mjerama, u nazočnosti Tomislava Brđanovića, predsjednika sudskog vijeća, te zastupnice optužbe, Irme Bagarić, zamjenice županijskog državnog odvjetnika.
Sudac je odbio kao nevažne dokaze, novo psihijatrijsko vještačenje po novim vještacima i ispitivanje predloženih svjedoka, a predloženo je razgledanje fotodokumentacije u spisu i na DVD-u.
Prvi put u javnosti i slike škrinje u kojoj je bilo tijelo
Po prvi puta u javnosti se mogla vidjeti i škrinja marke Končar iz 1987. godine u kojoj je bilo tijelo, te mjesto u kući gdje se nalazila.
“Časni sude, nisam kriva. Nisam ubila sestru. Pomagala mi je, voljela sam je i uvijek ću je voljeti, izjavila je Smiljana kroz suze.
Škrinju nije mogla pomaknuti “prosječna” žena
Njezin branitelj je ukazao na to da onaj tko je ubio Jasminu Dominić nije mogao staviti tijelo u škrinju koju bi zatim premjestio, što je potvrdio i vještak rekavši kako to ne može prosječna žena. Uz to, obrani je posebno sporno vrijeme ubojstva Jasmine, koje bi prema optužbi bilo ljeto 2000. godine, prema izjavama svjedoka, za što nemaju pravih dokaza, te je naveo više službenih zabilješki policije koje ukazuju da je Jasmina bila živa i nakon ljeta 2000.
Smiljana iznijela svoju obranu
Nakon što se osvrnula na iskaze svjedoka, za koje je rekla kako su zlostavljači, alkoholičari, šverceri ljudima i oni koji su napustili svoje obitelji, prisjetila se i velječe prošle godine kada su odlučili maknuti škrinju iz domaćinstva.
Izvor: Facebook 24 sata
“Bio je petak, odluči smo maknuti staru škrinju, koju su kupili roditelji kada sam imala 13 godina. Odvoz je dogovoren u ponedjeljak, a kako je bila ispod stubišta, trebalo ju je iznijeti. Bila je na podestu visokom metar pa se nije mogla ni otvoriti. S velikom teškoćom su je zet i kći pomaknuli. Počeli smo je prazniti u petak, ali zbog leda nismo mogli sve tog dana, pa smo nastavili u subotu, ostalo znate“, iznijela je Srnec kroz plaču, prenose Varaždinske vijesti.
“Ne želim biti žrtva i ne želim da to budu moja djeca”
Svoju obranu završila je riječima:
“Ne želim odgovarati za nešto što nisam učinila, ne želim biti žrtva i ne želim da to budu moja djeca. O drugim stvarima ne bih željela govoriti i ne želim odgovarati na pitanja” rekla je jecajući.
