Prvi smo organizirali najbolje mjere zaštite protiv koronavirusa, prvi smo organizirali karantene, nakon velikih odmah smo zatvorili granice, prvi smo izolirali svoje građane i zabrani im raditi…
Dok Italija muku muči s 13.815 umrlih i ukupno 115.242 zaraženih, Njemačka 84.260 zaraženih i 1.074 umrlih, Švedska 5.466 zaraženih i 282 umrla, Francuska 59.105 zaraženih i 4.503 preminula, Španjolska 110.238 oboljela, i 19.096 umrlih, Hrvatska je za to vrijeme tek prešla “zlatnu” brojku od 1000 zaraženih i 7 umrlih.
I dok smo napuhani i hvalisamo se kako smo uspjeli zadržati epidemiju u granicama normale zaboravljamo napomenuti kako jedna Njemačka ima oko 82 milijuna stanovnika, Francuska oko 61 milijun stanovnika, Švedska ima oko 10 milijuna, Italija oko 60 milijuna stanovnika i Španjolska oko 47 milijuna stanovnika, dok je jedna mala Hrvatska pala na najviše 3 i pol milijuna stanovnika, nakon što je hrpa nezodovljnih stanovnika napustila Hrvatsku.
Zašto Hrvatska ne dogovara mjere s “velikima”
Kada se sve zbroji, niti smo najbolji, a niti u boljima, a kada se uzme u obzir da Hrvatska upravo predsjeda Europskom Unijom, pitanje je zašto ne sudjeluje s “velikima” u provođenju načina borbe protiv pandemije koronavirusa.
A odgovor je vrlo jednostavan, zato što jedna mala Hrvatska niti jednoj velikoj državi u ovom trenutku ne znači ništa, pogotovu kada vide da se okrenula načinu na koji bivše socijalističke države rješavaju epidemiju, odnosno pandemiju koronavirusa.
Naime, bivše socijalističke države su pod krinkom brige za zdravlje na mala vrata počele uvoditi blagu diktaturu i policijsku državu. Hrvatska se zadržala u granicama EU, no nije preuzela načine borbe jedne Njemačke kojoj se u normalnim okolnostima divi.
Njemačka krenula s mjerama po uzoru na Južnu Koreju
Naime, Njemačka je krenula putem testiranja, ogromnim brojem testiranja, a sve u cilju zaštite zdravlja i ujedno spašavanja gospodarstva. Hrvatska je za alibi uzela kako nema dovoljno reagensa, dovoljno laboratorija i općenito uvjeta za obavljanje testiranja. Tako danas testiranje može dobiti samo onaj tko je bio u kontaktu sa zaraženom osobom.
Ipak, kada stavimo na papir i zbrojimo troškove koje Hrvatska, odnosno Ministarstvo financija ima isplaćujući minimalne plaće zaposlenicima privatnika, pa cijele plaće zaposlenima u javnnom sektoru, dobili bismo veći iznos od onog da smo sav taj novac uložili u opremu svih laboratorija i kupnju reagensa, pa čak i brzu prenamjenu posebnih prostora u laboratorije. Hrvata je zaista malo, nikad manje, te bi ovakvo testiranje bilo to jednostavnije i učinkovitije od gašenja svih uslužnih djelatnosti, ostavljanja bez posla na desetke tisuća radnika.
Odlčan imunitet naših visokih političara
Tako se u Hrvatskoj sve svodi na sastančenje političara, od kojih su, za divno čudo, još uvijek svi zdravi. Očito, njima okupljanje, koje je drugima zabranjeno ne šteti.
Tako su, prema jučerašnjem pisanju Indexa okupili se u povećem broju urednici većih medija, ministri i Premijer, a kako bi, očito, utvrdili uredničku politiku. A ona treba biti, sve je divno i krasno, mi smo najbolji od svih i lijepo sjedimo i uživajmo doma, dok se gospodarstvo ponovno ruši.
Dizanje gospodarstva iz pepela
Podsjetimo, prvi puta se urušilo nakon Domovinskog rata, kada su se tvornice kupovale i uništavale za samo jednu kunu, branitelji na povratku s ratišta utvrdili kako njihova radna mjesta više ne postoje, a oni koji ratištu nisu ni primirisali dobili vojne mirovine i mirno spavaju.
Za sve zlo u Hrvatskoj platio je bivši premijer Ivo Sanader, koji je kao supermen sve učinio sam, ostavljajući još uvijek tešku zagonetku što se to tako opasno iza brda valja da ne smije progovoriti i reći istinu tko je sve sudjelovao u korupciji.
A korupcija nikada, ni prije njega, a ni poslije nije stala. Tako smo upravo nedavno imali priliku vidjeti kako je na telefonskoj sjednici izglasano da se 19 milijuna kuna povjeri tek osnovanoj tvrtci, kako bi nas opskrbila maskama. Sutradan je sve propalo, ministar kojeg su mediji učinili najpopularnijom osobom Vili Beroš, naš prijatelj Vili, najavio je donaciju i Stožer je objasnio kako nama građanima uopće ne trebaju maske. A ne trebaju nam jer ih nema. Pojasnili su nam i kako su Kinezi bez veze prali i dezificirali ulice, valjda zato jer su oni niži, manji, pa i imaju manji mozak od nas Hrvata.
I Južna Koreja ima niske stanovnike, prema kojima je naš mozak ogroman, pa mi ne trebamo savjet od njih kao primjerice Nijemci, Francuzi i Šveđani. Juhu, mi ćemo to riješiti na svoj način, ali to što ćemo uništiti gospodarstvo nama je ništa, jer smo to već prošli. U krajnjem slučaju možda će nešto dobaciti i EU, a tu se može dio dati onima koji su vjerni, a što će se uskoro pokazati na izborima.
Ostanite doma
U svakom slučaju, narod je naučio snalaziti se; umirovljenici već dugo žive s 2.000 kuna i uspjevaju, oni koji su blokirani i tako su, kako se Dalmatinski kaže, “kuco”, jer su ubijeni u pojam, ova izolacija i slom gospodarstva mnoge će s PTSP-om dovesti do suicida i osloboditi mirovinski sustav….. A na kraju krajeva što će onima za koje se parafrizira Tuđmana da ih je nazvao ovcama, kvalitetan ručak, dobre cipele, lijepa odjeća, kvalitetan auto.
A tu će posebnu ulogu odigrati očito ovi veliki mediji, koji su odmah poslije sastanka s Premijerom, o čemu niti riječ nije procurila, iako su HND, Index i Telegram inzistirali da ih se obavijesti. Sastanak obavijen velom tajne urodio je državnim, reklamama “Ostanite doma” na medijima koji su bili pozvani.
Pravi parfem pakuje se u malim bočicama
Oni koji nisu skloni Vladi ili su tek mali news portali, koji se trude pisati istinu, nepoželjni su. A zašto bi i poželjni bili, osim eventualno ako netko zbog slobode riječi, bude trebao biti sankcioniran. Novac iz državne blagajne dobiti nećemo, jer nas ne treba poticati da si osiguramo radna mjesta i prehranimo svoju obitelj, pišemo istinu, propitujemo i rastemo zajedno s našim čitateljima.
Ono što nama preostaje je nada kako će čitatelji prepoznati istinu, što se zasigurno neće osjetiti na broju čitanosti, jer ona je relativna u doba kada programeri čine čuda.
Novinari ovim mjerama i tako nisu zaštićeni, njih nitko nije pitao kako preživljavaju živeći ionako od mjeseca do mjeseca. A zaštićeni nikada i nisu bili, naučeni na otkaze putem sms-a.
Pitanje moje kolegice Premijeru: “Znate li uopće koliko je teško raditi na jednom malom portalu, koji financira sam sebe, koji nema velikih mecena? Znate li koliko je to krvav i težak posao gdje po cijele dane pišete, jurite na sastanke, zivkate ljude jer morate odraditi i marketinški dio” ostati će bez odgovora, ne zato jer on neće pročitati, već zato jer ga to ne zanima.
“Tko preživi pričati će”
“Tko preživi pričati će”, česta je uzrečica koju ovih dana čujemo, ali ne zato jer se ljudi samo boje koronavirusa, za koji se mnogi pitaju zašto je unio toliki strah. Od tog strašnog virusa nije se zarazio niti jedan saborski zastupnik, niti jedan član Vlade u Hrvatskoj. No oni se i tako brinu za naše zdravlje i da se ne preoptereti zdravstveni sustav.
Možda bi bolje bilo da su malo kreativniji, pa se dosjete, poput naših neomiljenih susjeda Srba, kako zaraditi. I dok Srbi proizvode respiratore, mi bi mogli proizvoditi rukavice i prave zaštitne maske i sve to izvoziti i biti bogata zemlja i neovisna o turizmu.
Mogli bi imati svoju razvijenu poljoprivredu u Slavoniji, koja je hranila cijelu Hrvatsku, pa i dio Jugoslavije. A poljopriveda bi uspjeha imala i u Dalmaciji, na plodnom sinjskom polju, u Lici…
Studenti su nam dali dobru lekciju i pokazali koliko se brzo može razmišljati, bez telefonskih i ostalih sjednica, sastančenja i gubljenja vremena, pokrenuti proizvodnja medicinskih vizira. Ne, hrvatski narod nije bezidejan narod, nije narod koji sjedi skrštenih ruku, kreativan je, ali malo ga još muči povijest, vrijeme iz socijalizma i strah od kazne, koja ni danas u vrijeme demokracije, za neposlušne nije prestala.
