U povijesti političkih progona na prostorima bivše Jugoslavije 11. listopada 1946. godine ostaje zapisan kao jedan od najmračnijih datuma
Ovo se ne smije zaboraviti. U povijesti političkih progona na prostorima bivše Jugoslavije 11. listopada 1946. godine ostaje zapisan kao jedan od najmračnijih datuma. Toga je dana u Zagrebu, pred Vrhovnim sudom Narodne Republike Hrvatske, okončan montirani sudski postupak u kojemu je zagrebački nadbiskup, blaženi Alojzije Stepinac, osuđen bez ijednog valjanog dokaza.
Ovaj proces postao je školski primjer politički diktiranog pravosuđa, u kojemu su presuda i kazna bile određene davno prije nego što su se uopće otvorila vrata sudnice. Glavni pokretač ovog sramotnog procesa bio je režim Josipa Broza Tita, koji je težio apsolutnoj kontroli nad društvom, videći u Katoličkoj Crkvi najveću prepreku svojemu totalitarnom cilju. Ključni trenutak dogodio se kada je Stepinac odlučno odbio Titov pritisak da odvoji Crkvu u Hrvatskoj od Vatikana i stvori nacionalnu Crkvu. Tim je činom nadbiskup postao politička meta broj jedan.
Komunističke vlasti podignule su optužnicu koja je Stepinca lažno teretila za suradnju s ustaškim režimom i navodna prisilna preobraćenja. Tijekom postupka u potpunosti su pogažena sva pravna mjerila. Obrani je dopušteno ispitivanje tek malog broja svjedoka, odbačene su ključne isprave koje su dokazivale nadbiskupovu nevinost, a režimski su cenzori prešutjeli njegovo aktivno spašavanje Židova, Srba i Slovenaca.
Svjestan političke namještaljke, Stepinac je pred sudom izrekao povijesne riječi da mu je savjest čista te da je za svoje ideale spreman položiti i život. Osuđen je na 16 godina tamnice s prisilnim radom, od kojih je prvih pet proveo u kaznionici u Lepoglavi, a ostatak u kućnom pritvoru u Krašiću, gdje je 1960. godine i preminuo.
Presuda je odmah izazvala duboke političke potrese diljem svijeta. Papa Pio XII. promptno je izopćio iz Crkve sve sudionike ovog montiranog procesa, Sjedinjene Američke Države oštro su osudile suđenje, a vodeći svjetski listovi nazvali su ga komunističkom lakrdijom. Iako je unutar Jugoslavije vladao režimski strah, vjernici su masovnim molitvama pružili tihi otpor, a vlasti nikada nisu uspjele slomiti nadbiskupov ugled.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1998. godine, a konačna pravna zadovoljština stigla je u srpnju 2016. godine, kada je Županijski sud u Zagrebu u cijelosti poništio sramotnu presudu iz 1946. godine, pravno potvrdivši njegovu nevinost.
Stavovi prijašnjih papa odlikuju se jasnim porukama pa je tako papa Benedikt XVI. tijekom posjeta Hrvatskoj 2011. godine poručio da se Stepinac, zahvaljujući svojoj kršćanskoj svijesti, suprotstavio svakom totalitarizmu, braneći Židove, pravoslavne i sve progonjene u vrijeme nacizma i fašizma, a potom i svoje vjernike u komunizmu.
S druge strane, današnji se papa suočava s neshvatljivim povijesnim kočnicama. Papa Franjo zaustavljanje postupka kanonizacije obrazložio je postojanjem nerazjašnjenih povijesnih točaka, zbog čega je osnovana i mješovita povijesna komisija sa srpskim patrijarhom Irinejem, uz poruku da izjava o svetosti nikome ne koristi ako iza nje ne stoji jasna istina. Od današnjeg pape Lava XIV. javnost još uvijek čeka konačni pravni pravorijek.
Iako je postupak unutar Vatikana formalno dovršen i potrebna čuda potvrđena, hrvatska javnost nailazi na zidove u Rimu, ali još gori zidovi nalaze se u domaćem medijskom prostoru. Skandalozno je, sramotno i duboko uvredljivo za hrvatski narod da se vrhunska filmska ostvarenja koja vjerno prikazuju snagu nadbiskupova karaktera, poput igranog filma Razgovor Dominika Sedlara te dokumentarno-igranog filma Pravednik Stepinac Jakova Sedlara, sustavno i namjerno ignoriraju na ekranima Hrvatske radiotelevizije.
Javna televizija na Prisavlju, koju obvezno plaćaju hrvatski građani, pretvorila se u utvrdu cenzure koja svjesno briše hrvatsku povijest iz udarnih medijskih termina. Ovakvo ignoriranje jasno razotkriva da na HRT-u i dalje sjede strukture kojima smeta istina o komunističkoj represiji i našim velikanima. To nije samo propust, nego svjesno saučesništvo u produživanju komunističke propagande i nepravde.
Bez obzira na medijsku blokadu državne televizije i vatikanska čekanja, za hrvatski narod i Katoličku Crkvu u Hrvatskoj blaženi Alojzije Stepinac već jest svetac i trajni uzor mučeništva za vjeru i domovinu.
