Josipu Vraniću počast u uvali Kašjuni – njegovu mjestu pogibije – odala je Udruga veterana HRM-a, a među okupljenima bio je i njegov otac Roko Vranić. Josipov ratni put trajao je svega nekoliko dana.
U uvali Kašjuni danas je obilježena 35. obljetnica pogibije Josipa Vranića, prvog pripadnika Hrvatske ratne mornarice koji je izgubio život u Domovinskom ratu, objavila je Dalmacija Danas. Josip je imao samo 20 godina kada je 24. rujna 1991. poginuo braneći Split.
Počast mu je na mjestu pogibije odala Udruga veterana Hrvatske ratne mornarice, a među okupljenima bio je i njegov otac Roko Vranić.
Na 35. obljetnicu sinove pogibije Roko Vranić prisjetio se Josipove snažne želje da sudjeluje u obrani Hrvatske, unatoč pokušajima da ga odvrati od povratka u domovinu.
“Josip je svim srcem želio sudjelovati u obrani naše države, naše domovine. Bio je u Švedskoj, u Stockholmu, s jednom grupom studenata. Tamo su bili studenti iz cijele Europe“, prisjetio se Roko Vranić.
U vrijeme kada se rat približavao, otac ga je pokušavao uvjeriti da ostane u Švedskoj. “Mi smo se čuli. Rekao sam mu: ‘Slušaj, ostani gore. Ovdje se rat sprema. Počet će danas ili sutra.’ On je došao“, ispričao je.
“Imao je 20 godina, pet mjeseci i deset dana”
Josipovu odluku, kaže njegov otac, nije bilo moguće promijeniti.
“Imao je 20 godina, pet mjeseci i deset dana. To su godine kada se misli da se može sve, da se sve zna. Roditelji mogu govoriti ‘nemoj ići, nemoj ovo, nemoj ono’, ali imate jako malo uspjeha da ga odgovorite da ne ide“, kazao je.
Josip je studirao ekonomiju. Umjesto da ostane u Švedskoj, vratio se u Hrvatsku i kao dragovoljac priključio obrani zemlje.
Pripadnik prvog voda protuzračne obrane
Umirovljeni brigadir Hrvatske vojske Nikola Bokčić prisjetio se da je Vranić u Hrvatsku ratnu mornaricu došao upravo u trenutku njezina osnivanja.
“Kao dragovoljac ušao je u sastav Hrvatske ratne mornarice u trenutku kada se ona tek formirala. Znao je da ne dolazi tamo gdje je već uhodan ritam života, nego tamo gdje treba udarati temelje i stvarati“, rekao je Bokčić.
Vranić je bio pripadnik prvog voda protuzračne obrane formiranog u Splitu, a potom je s dijelom postrojbe upućen na Kašjune.
Njegov ratni put trajao je svega nekoliko dana. “Nažalost, njegov ratni put trajao je samo četiri dana. Ali u ta četiri dana uspio je pokazati svoju ljudsku veličinu, energiju, domoljublje i hrabrost“, kazao je Bokčić.
Kobni dan na Kašjunima
Roko Vranić prisjetio se i događaja na mjestu na kojem danas stoji spomenik njegovu sinu. Na Kašjunima su bila postavljena dva topa čija je zadaća bila spriječiti prolazak snaga i opreme Jugoslavenske ratne mornarice.
Prema njegovu svjedočenju, jedan se brod približio položaju hrvatskih snaga, nakon čega je Josip ispalio topovski hitac.
“Mislili su da su ga pogodili jer je brod dao veliki gaz i stvorio se dim. Mislili su da su ga pogodili, ali nisu. Brod je pozvao pomoć“, ispričao je Vranić.
Uslijedila je paljba prema hrvatskom položaju. “Počeli su pucati nasumice po položaju. Valjda ga je taj prvi rafal dohvatio i to je to“, kazao je otac.
Potom se Roko Vranić osvrnuo na ono što je uslijedilo za obitelj. “Što se poslije dogodilo obitelji, to možete samo zamisliti“, rekao je.
“Neprijateljski rafali zaustavili su njegov život, ali ne i naše osjećaje”
Na 35. obljetnicu njegove pogibije suborci Josipa Vranića ponovno su došli na mjesto na kojem je izgubio život.
“Ovdje smo se obvezali Josipu da neprijateljski rafali koji su zaustavili njegov život sigurno neće zaustaviti naše osjećaje i našu potrebu da dolazimo ovdje i izražavamo mu zahvalnost i ljubav. On je to zaslužio“, poručio je Bokčić.
Dodao je da je Vranić svojom hrabrošću, patriotizmom i domoljubljem postao jedan od simbola Hrvatske ratne mornarice.
Josip Vranić poginuo je 24. rujna 1991. godine. Imao je 20 godina, pet mjeseci i deset dana.
