Nakon slučaja nezakonito odloženog otpada u Gospiću, Domovinski pokret ponovno aktualizira prijedlog osnivanja profesionalne službe zaštite prirode. Prema predstavljenom modelu, služba bi djelovala na cijelom teritoriju Hrvatske, 24 sata dnevno, imala regionalne urede, postaje i dispečerski centar, a zapošljavala bi oko 2.000 ljudi.
Slučaj nezakonito odloženog otpada u Gospiću ponovno je otvorio pitanje ne samo sanacije postojećih ekoloških crnih točaka nego i sposobnosti države da takve slučajeve otkrije prije nego što prerastu u ozbiljan okolišni problem. Domovinski pokret smatra da odgovor treba tražiti u profesionalnoj službi zaštite prirode – svojevrsnoj rendžerskoj službi ili „zelenoj policiji“ koja bi bila stalno prisutna na terenu.
Poruka je to s današnje konferencije za medije zamjenika predsjednika Domovinskog pokreta Stipe Mlinarića i državnog tajnika u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Željka Vukovića. Njihov je argument da između lokalnih službi i državnih inspekcija danas postoji prostor u kojem nedostaje neposredan i kontinuiran nadzor, upravo ondje gdje se događaju nezakonito odlaganje otpada, krivolov i drugi oblici kriminala protiv okoliša.
Mlinarić: Naš je obraz čist, ali imamo odgovornost ponuditi rješenje
Mlinarić je podsjetio da je predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava tijekom ljeta zatražio hitan sastanak koalicijskih partnera zbog situacije u Lici, nakon čega je, prema njegovim riječima, dogovorena hitna sanacija otpada.
„Počevši od vozača kamiona koji su dovozili otpad pa do viših političkih razina, niti jedan član Domovinskog pokreta u tome nije sudjelovao. Naš je obraz čist, no naša je odgovornost kao ključnog koalicijskog partnera da ponudimo rješenje problema“, rekao je Mlinarić.
Domovinski pokret, dodao je, rješenje vidi i u prijedlogu koji je pokrenuo prije otprilike godinu i pol dana – osnivanju profesionalne službe zaštite prirode. Prema iznesenim informacijama, koncept je na sastanku vladajuće većine u ožujku prošle godine predstavio Željko Vuković, državni tajnik iz redova Domovinskog pokreta, koji je radio na modelu ustroja službe i pripadajućim zakonskim rješenjima. Zamisao je znatno šira od kontrole odlaganja otpada.
Nova služba, prema predstavljenom prijedlogu, trebala bi biti trajno prisutna na terenu i intervenirati kod okolišnih prekršaja i kaznenih djela, ali i sudjelovati u suzbijanju krivolova, protuzakonitog ribolova te prevenciji požara. Mlinarić smatra da bi takav sustav mogao pomoći u sprječavanju slučajeva poput gospićkoga jer bi država dobila službu kojoj bi neposredni nadzor terena bio osnovna zadaća. Istodobno je otvorio i pitanje završne faze gospodarenja otpadom.
Mlinarić: Hrvatskoj trebaju energane
Mlinarić je istaknuo da je ministar gospodarstva Ante Šušnjar kao jedno od rješenja istaknuo energane, odnosno postrojenja u kojima se otpad može energetski oporabiti.
„Danas je naš ministar Ante Šušnjar također ponudio rješenje u vidu energana, a što je već učinio i naš član Uprave HEP-a koji je izradio cijelu studiju o energanama. Naše tvrtke ih rade po cijeloj Europi, a mi u Hrvatskoj nemamo nijednu“, rekao je Mlinarić.
Prema njegovu tumačenju, izgradnja takvih postrojenja u većim hrvatskim gradovima mogla bi pomoći zatvaranju kruga gospodarenja otpadom, uz proizvodnju električne i toplinske energije. Sada je, poručio je, vrijeme da Domovinski pokret pitanje profesionalne službe zaštite prirode ponovno otvori unutar vladajuće koalicije.
Vuković: Između lokalnih službi i inspekcije postoji golema praznina
Željko Vuković pritom se pozvao na svoje dugogodišnje iskustvo u sustavu inspekcije i zaštite prirode. Naveo je da od 2001. radi na tim poslovima te da je tijekom karijere obnašao dužnosti od nižih inspekcijskih razina do glavnog inspektora za zaštitu prirode i načelnika inspekcije, prije preuzimanja dužnosti državnog tajnika.
„Domovinski pokret je projekt zaštitara prirode predložio koalicijskim partnerima s ciljem konačnog uvođenja reda u zaštitu prirode i okoliša. Zadnjih dana smo svjedoci da svi redom, od političara, preko stručnjaka pa do samih građana koji su ugroženi zagađenjem okoliša, detektiraju da je nešto loše u sustavu“, rekao je.
Problem vidi u prostoru između komunalnih redara, lovočuvara, lugara i drugih lokalnih službi s jedne te državne inspekcije s druge strane.
„Služba zaštite prirode pokrila bi upravo taj segment“, poručio je Vuković.
Prema njegovim riječima, premijer Andrej Plenković na sastanku u ožujku prošle godine naložio je osnivanje međuresorne radne skupine, koju je potom ustrojila ministrica Marija Vučković, dok je Vuković imenovan njezinim predsjednikom. Vuković tvrdi da su održana dva sastanka radne skupine te da je na oba zaključeno kako postoji potreba za ustrojem profesionalne službe zaštite prirode. Iznio je pritom procjene prema kojima zeleni kriminal hrvatskom gospodarstvu godišnje uzrokuje između 550 i 650 milijuna eura štete, dok bi uključivanjem štete povezane s krivolovom i ilegalnom gradnjom ukupni iznos, prema njegovim navodima, mogao dosezati milijardu eura godišnje.
„Rat sa zelenim kriminalom smo već izgubili i nemamo vremena čekati. Pripremili smo studiju opravdanosti ustroja takve službe i pripadajući zakonski okvir i tvrdim da se on može riješiti do kraja godine“, rekao je Vuković.
Pet regionalnih ureda, deseci postaja i 2.000 zaposlenih
Predloženi sustav bio bi nacionalan, rečeno je. Prema Vukovićevu planu, bilo bi osnovano pet regionalnih ureda sa sjedištem sustava u Zagrebu, više desetaka postaja te dispečerski centar za zaprimanje dojava.
Za pokrivanje cijelog teritorija Hrvatske u tri smjene, sedam dana u tjednu, predviđa se zapošljavanje oko 2.000 ljudi. Vuković je također naveo da bi pripadnici službe bili naoružani. Naglasak bi, prema njegovim riječima, bio na zapošljavanju mladih i stručno osposobljenih ljudi, što Domovinski pokret povezuje i s demografskom politikom te mogućnošću otvaranja radnih mjesta izvan najvećih urbanih središta.
Hrvatska već ima čuvare prirode, no njihove su ovlasti teritorijalno ograničene na zaštićena područja u kojima rade. Upravo je taj nedostatak jedan od glavnih Vukovićevih argumenata za stvaranje nove službe.Prema podacima koje je iznio na konferenciji, postojećih čuvara prirode manje je od 150 za sve nacionalne parkove i parkove prirode zajedno, a sustav nema organiziranu treću smjenu.
„Mislite li da zeleni kriminal nije prepoznao da naša najvrjednija područja noću ne pokrivamo? Neće pomoći nadzor legalnih odlagališta niti kamiona. Nelegalna odlagališta ne nadziru se kamerama, a nelegalni prijevoznici otpada nemaju GPS. Zato jedino uvođenje neposrednog nadzora može riješiti taj problem“, ustvrdio je Vuković.
Rendžeri bi preuzeli dio poslova koji danas završavaju kod policije
Jedna od važnijih promjena koju predlaže jest mogućnost da nova služba obavlja primarno postupanje kod okolišnih prekršaja i kaznenih djela. Time bi se, smatra Vuković, dio tereta skinuo s policije, dok bi policijski službenici ostali dostupniji za druge sigurnosne zadaće. Nova služba ne bi se, međutim, zadržala samo na otpadu i zaštićenim područjima. Vuković smatra da bi rendžeri, nadzirući protuzakoniti ribolov na Savi, Dravi i Dunavu, istodobno bili prisutni uz velik dio hrvatske državne granice.
„Čuvanjem od protuzakonitog ribolova na Savi, Dravi i Dunavu kao našim najdužim graničnim rijekama automatski bi se podigla i razina domovinske sigurnosti jer bi zaštitari prirode pritom nadzirali i ilegalne prelaske granica“, rekao je.
Uloga rendžera proširila bi se i na prevenciju požara. Logika prijedloga je jednostavna: službenici koji svakodnevno obilaze teren mogli bi ranije uočiti dim ili požar i odmah obavijestiti vatrogasce, čime bi se povećala mogućnost intervencije u početnoj fazi. Slučaj Gospića tako je ponovno u prvi plan doveo pitanje koje nadilazi samu sanaciju jedne lokacije – tko u Hrvatskoj kontinuirano nadzire prostor izvan zaštićenih područja i može li postojeći sustav dovoljno rano otkriti organizirano nezakonito postupanje s otpadom?
Domovinski pokret svoj je odgovor ponovno stavio na politički stol – nacionalna, profesionalna i stalno prisutna služba zaštite prirode. No između prijedloga i njegova stvarnog uvođenja ostaju ključna pitanja: precizne ovlasti budućih rendžera, odnos prema policiji i Državnom inspektoratu, kriteriji za uporabu sredstava prisile i oružja, trošak zapošljavanja i opremanja 2.000 ljudi te konačni zakonski okvir. Upravo će odgovori na ta pitanja pokazati hoće li „zelena policija“ nakon godinu i pol rasprave prerasti iz političke inicijative u novu državnu službu.
