Tijekom vojno-redarstvene operacije „Oluja” 1995., dok su hrvatske snage na terenu slamale otpor pobunjeničke paradržave, na zagrebačkom se Prisavlju i u dvoranama Ministarstva obrane odvijala jednako važna bitka – ona za istinu. Glavno lice, glas i autoritet tog medijskog i psihološkog rata bio je general-bojnik Ivan Tolj, službeni glasnogovornik MORH-a i zapovjednik Informativnog stožera. Njegovi svakodnevni brifinzi za domaće i strane novinare postali su oglednim primjerom upravljanja kriznim komuniciranjem u ratnim uvjetima.
Informativni stožer pod Toljevim vodstvom postavio je jasna pravila igre od prvoga dana operacije. Strategija se temeljila na plasiranju isključivo provjerenih, točnih i službenih vojnih podataka, čime je u potpunosti neutraliziran manevarski prostor za dezinformacije i paniku.
U trenucima kada je suprotna strana pokušavala lansirati lažne vijesti o navodnim masovnim stradavanjima civila ili uspješnim protuudarima, Tolj je pred kamere izlazio s egzaktnim vojnim mapama i podatcima. Njegov je pristup bio sveden na vojnu preciznost, čime je domaća javnost dobila prijeko potreban osjećaj sigurnosti, dok je neprijateljski informacijski sustav paraliziran.
Povijesna objava o ulasku Hrvatske vojske u Knin
Vrhunac Toljeva angažmana kao glasnogovornika zbio se u subotu, 5. kolovoza 1995., kada je na konferenciji za novinare patetično uzviknuo: „Ovo su dani za povijest, ne samo za Hrvatsku, nego i za Europu i svijet”. Njegova službena potvrda da su snage Hrvatske vojske ušle u Knin i razvile hrvatski barjak na kninskoj tvrđavi ostala je urezana u kolektivno pamćenje.
Iako je operacija na mnogim pravcima još trajala, način na koji je Tolj plasirao tu vijest označio je simbolički i psihološki kraj rata. Ta je objava definitivno slomila preostali moral pobunjeničkih postrojbi i pokrenula njihov konačni kolaps.
Kako je Ivan Tolj uvjerio svjetske medije u legitimnost Oluje
Poseban izazov za generala Tolja bio je rad s brojnim stranim dopisnicima. Svjetske agencije poput CNN-a, Reutersa i BBC-ja operaciju su pratile s velikim oprezom i skepsom, a Tolj je u tim strukturama morao obraniti legitimnost „Oluje”. Konstantno je naglašavao da je riječ o oslobodilačkoj akciji na međunarodno priznatim granicama Republike Hrvatske, usmjerenoj isključivo protiv vojnih ciljeva.
Kada su se pojavila pitanja o stradavanju pripadnika mirovnih snaga UN-a ili odlasku srpskoga stanovništva, Tolj je reagirao odmjereno, ali bez defenzivnih tonova. Jasno je komunicirao proglase predsjednika Tuđmana o jamčenju građanskih prava svima koji ostanu, prebacujući odgovornost za evakuaciju na vodstvo u Kninu.
Stil koji je obilježio hrvatski vojni PR
Ono što je Ivana Tolja izdvajalo od tipičnih vojnih glasnogovornika bio je njegov specifičan stil. Kao pjesnik i književnik, u vojnu je terminologiju unio visoku razinu jezične kulture te je koristio birane, dostojanstvene i naglašeno standardne hrvatske riječi.
Njegov nastup nije bio agresivan – odlikovali su ga smirenost, duboki glas i duge, dramatične pauze koje su rečenicama davale težinu povijesnoga dokumenta. Izbjegavanjem „spektakla“ rata i držanjem visokih profesionalnih standarda, general Tolj postao je autentični glas pobjede i postavio standarde suvremenog vojnoga PR-a u Republici Hrvatskoj.
