Gotovo 35 godina nakon raketiranja Banskih dvora, 7. listopada 1991., na zagrebačkom Županijskom sudu započelo je suđenje šestorici nedostupnih visokih časnika i pilota bivše zločinačke JNA kojima se sudi u odsutnosti. Pravni proces vodi se protiv general-majora Ljubomira Bajića koji je izdao zapovijed za napad, načelnika za zračnu podršku Slobodana Jeremića, načelnika avijacijskog puka Đure Miličevića, referenta KOS-a Čedomira Kovačevića te dvojice pilota izvršitelja, Ratka Dopuđe i Damira Lukića.
Tužiteljstvo ih tereti za pokušaj ubojstva najviših državnih dužnosnika – Franje Tuđmana, Stjepana Mesića i Ante Markovića te za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u kojem je poginuo jedan civil, a ranjeno ih je još četvero. Službeni Beograd optuženike skriva, ignorira hrvatske zamolnice za pravnu pomoć i javno ih tretira kao heroje, dok prokazani Bajić u očitovanjima drsko poručuje da su Banski dvori u listopadu 1991. bili posve legitiman vojni cilj.
Glavni razlozi, kažu, zbog kojih se na početak ovog povijesnog suđenja čekalo tri i pol desetljeća leže u potpunoj tajnosti vojnih arhiva JNA i nizu proceduralnih opstrukcija. Ključni dokazi i zapovjedni lanci godinama su u Beogradu čuvani kao stroga vojna tajna, zbog čega je službena istraga, nakon mukotrpnog prikupljanja dokumentacije, pokrenuta tek potkraj 2017., dok je optužnica podignuta krajem 2020. Čak i nakon potvrđivanja optužnice krajem 2022., obrana okrivljenika namjerno je opstruirala i rastezala postupak, tražeći prevođenje tisuća stranica spisa na ćirilicu i ulažući beskrajne žalbe protiv suđenja u odsutnosti. Pravni čvor raspetljao je tek Visoki kazneni sud koji je nedavno pravomoćno odbio sve žalbe obrane i zaključio da su optuženici, koji se u Srbiji brane šutnjom, trajno nedostupni hrvatskim institucijama.
Politički vrh u Srbiji istovremeno pokušava stvoriti lažnu priču o podijeljenoj krivnji kroz i te kako vidljivi, montirani sudski proces koji u odsutnosti vodi protiv četvorice umirovljenih pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Na beogradskoj političkoj optužnici za navodne zločine na Petrovačkoj cesti našli su se piloti Vladimir Mikac, Zdenko Radulj, Željko Jelenić i Danijel Borović. Hrvatska vlada i premijer Andrej Plenković oštro su odbacili srbijansko posezanje za regionalnom jurisdikcijom, proglasivši taj proces „politički orkestriranom farsom“ koja za Republiku Hrvatsku pravno uopće ne postoji. Hrvatska država odbija bilo kakvu suradnju s tamošnjim istražiteljima i svojim pilotima jamči maksimalnu pravnu i sigurnosnu zaštitu.
Unatoč dobro vidljivoj političkoj igri i priči o rezultatu jedan prema jedan, stvarna međunarodnopravna težina ovih dvaju postupaka drastično je različita. Pravomoćna presuda u Zagrebu odmah bi reaktivirala europski uhidbeni nalog i crvene Interpolove tjeralice za ratne zločine koji nikada ne zastarijevaju. Budući da su sve države članice Europske unije zakonski obvezne postupiti po europskom uhidbenom nalogu, oficiri zločinačke JNA bili bi osuđeni na doživotni kućni pritvor unutar granica Srbije. Srbijanske Interpolove potjernice protiv hrvatskih pilota s druge strane nemaju nikakvu težinu u zapadnim demokracijama, jer ih članice EU i NATO saveza redovito odbacuju kao politički motivirane i pravno ništavne. Dok su agresorski časnici trajno izolirani u Beogradu, jedini stvarni rizik za hrvatske pilote, ako ih osude u Beogradu, ostao bi tek rijetka putovanja u treće zemlje izvan europskog i NATO kruga koje imaju bliske bilateralne odnose sa Srbijom.
Na kraju valja podsjetiti da su istog dana, kad su raketirani Banski dvori, samo pola sata kasnije, zločinački zrakoplovi JNA raketirali i koprivničku vojarnu, u kojoj je tog trenutka bilo više od dvije stotine hrvatskih vojnika, pripadnika slavne 117. Koprivničko-križevačke brigade. Jedan je poginuo (David Piskor), a dvojica su lakše ranjena. Počinjena je i znatna materijalna šteta. Ali za taj ratni zločin ne da dosad nije nitko odgovarao, već nije ni podignuta nikakva optužnica!
A pored toga, toga dana rakete su padale i na Čakovec i Varaždin.
