Hrvatski branitelji, suborci, ratnici iz 1991., ponovno vam se obraćamo, jer nas na to tjera i pomalo okrutna stvarnost u kojoj godinama mirno promatramo kako se naša povijest prepisuje, kako se naša žrtva omalovažava, a mi i dalje šutimo rascjepkani, podijeljeni i posvađani u tisućama malih udruga.
Dok razne udruge takozvanog civilnog društva marširaju našim gradovima, glasno prosvjeduju i agresivno traže svoja prava, mi branitelji koji smo stvorili ovu državu ostali smo tek pasivni promatrači na marginama vlastite Domovine. Dopustili smo da nas potpuno utišaju i medijski izoliraju, pa danas u slobodnoj Hrvatskoj nemamo ni svoje nacionalne novine, ni svoju televiziju, a sramota je da trideset i pet godina od početka rata nemamo čak ni Muzej Domovinskog rata na adekvatnoj nacionalnoj razini u glavnom gradu.
Postali smo nijemi promatrači vlastite marginalizacije i zato mi iz UHBDR91 pokrećemo ovaj otvoreni apel za hitno, bezuvjetno i čvrsto ujedinjenje cijele braniteljske populacije.
Pitate se kako financirati vlastite medije i nacionalni muzej kada nas uvjeravaju da novca nema, no istina je potpuno drugačija, jer se stotine milijuna eura iz državnog proračuna i europskih fondova svake godine bez ikakvih kriterija prelijevaju na račune raznih udruga koje sustavno ruju protiv temelja ove države.
Mi iz UHBDR91 predlažemo jasan i pravedan model financiranja kroz hitno preusmjeravanje dijela sredstava Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva te izdvajanje fiksnog postotka od državne Lutrije izravno za braniteljske kulturne i medijske projekte. Tražimo da Ministarstvo hrvatskih branitelja i Ministarstvo kulture prekinu financirati programe koji blate našu povijest te da se taj novac prenamijeni za osnivanje i rad nacionalne braniteljske televizije, tiskanih medija i dostojanstvenog muzeja.
Pored toga, formiranjem jedinstvene braniteljske zaklade na nacionalnoj razini, u koju bi se slijevale donacije profitabilnih javnih poduzeća, stvorili bismo neovisne i nepresušne izvore financiranja koji više ne bi ovisili o dobroj volji i milostinji trenutnih političkih elita na vlasti.
Dokle god nastupamo rascjepkani u stotinama udruga mi nemamo nikakvu političku, medijsku ni društvenu težinu, dok bi jedna čvrsta i krovna organizacija imala snagu prekinuti ovu nepravednu raspodjelu državnog novca i nametnuti jasne zahtjeve svakoj vlasti.
Ne pristajemo na politiku zavadi pa vladaj, jer smo svjesni da vladajućim strukturama savršeno odgovara naša razjedinjenost, budući da je mnogo lakše kontrolirati stotinu malih vođa koji se bore za mrvice iz lokalnih proračuna nego jedno jedinstveno tijelo predvođeno istinskim i nekorumpiranim herojima.
Tome moramo stati na kraj, jer više nećemo dopustiti blaćenje naših svetinja i simbola, kao i stalne te agresivne napade na legalne postrojbe, oznake i simbole pod kojima smo krvarili 1991., uključujući i HOS. Da nastupamo složno i kao jedan organizam nitko se u ovoj državi ne bi usudio zakonski zabranjivati i blatiti simbole ili pjesme pod kojima se stvarala slobodna Hrvatska.
Zato pozivamo na rušenje ega malih vođa, jer je vrijeme da predsjednici brojnih udruga konačno spuste svoje osobne interese, sujete i borbu za fotelje. U rat nismo išli zbog činova, funkcija i privilegija nego zbog slobode, pa je nejasno zašto danas dopuštamo da nas ego pojedinaca drži posvađanima, siromašnima i medijski nevidljivima.
Prekinimo sramotnu šutnju dok drugi marširaju jer razne civilne udruge i političke platforme, unatoč svim svojim razlikama, ujedinjuju se u sekundi kada treba uzeti milijune iz proračuna, dok za to vrijeme hrvatski branitelji pasivno šute i povlače se s društvene scene.
Ovo nije vrijeme za rasprave tko je u ratu bio veći, a tko manji, jer godine neumoljivo prolaze, naši suborci biološki nestaju svakoga dana, a s njima polako nestaje i prava istina o hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu.
Ako se ne ujedinimo sada, sutra nas više neće biti, a naša će djeca učiti lažnu povijest koju pišu oni kojih nigdje nije bilo 1991.
Stoga, UHBDR91. poziva sve braniteljske udruge od Vukovara do Dubrovnika na hitan zajednički stol kako bismo preuzeli kontrolu nad sredstvima koja nam zakonski pripadaju, pokrenuli vlastite medije, izgradili nacionalne institucije i vratili dostojanstvo pobjednika iz 1991., kad su mnogi u patikama krenuli u obranu i stvaranje hrvatske države.
