U analizi za portal Hrvatsko nebo, Zdravko Gavran se osvrnuo na tvrdnje koje je na televiziji N1, na Dan antifašističke borbe, iznijela jedna novinarka, kako navodi, yugo-hrvatskoga komunističkog kontinuiteta o Andreju Plenkoviću (AP) i HDZ-u. Riječ je, smatra autor, o tvrdnjama koje su toliko sržne za sadašnjost te političku i identitetsku budućnost Hrvatske da mimo njih nitko nema pravo proći “kao pokraj turskog groblja”. Je li novinarka u pravu kada tvrdi što tvrdi ili to ipak nije tako? Na pitanja o AP-u i HDZ-u, zaključuje Gavran, mora se potražiti i doznati točan i istinit javni odgovor kako bismo sa sigurnošću znali s kime odnosno s čime kao hrvatski narod imamo posla i na koga (ne) možemo računati.
Gostujući na Dan antifašističke borbe, 22. lipnja, u emisiji Tihomira Ladišića na televiziji N1, Orhidea Gaura Hodak, novinarka Nacionala, jako se uzrujala zbog onih koji išta pozitivno kažu o NDH ili ne veličaju dovoljno zasluge partizana i ’antifašističke borbe’, dok u prvi plan stavljaju partizansko-komunističke zločine. Pritom je apostrofirala Domovinski pokret, HDZ-ova koalicijskog partnera. Najveću odgovornost za nepriznavanje i relativizaciju partizanskih odnosno komunističkih povijesnih zasluga – posebice s obzirom na odnošenje prema Danu antifašističke borbe, koje ona skupa s voditeljem smatra mlakim i iskazivanim kao preko volje, čisto formalistički i neuvjerljivo – adresirala je na predsjednika vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića. Vrlo je zanimljivo to što je rekla pa stoga taj dio njezinih odgovora treba dati i u transkriptu:
„…u strahu od tog desnog krila nekakvog HDZ-a, a zapravo on je već toliko umrtvio taj HDZ, ne mora se apsolutno ničega bojati“
„Vidim prvenstveno odgovornost Andreja Plenkovića, koji bi trebao malo razmisliti iz koje obitelji, iz kakve obitelji dolazi, dakle iz obitelji koja u bivšem komunističkom sistemu, čiji su dakle roditelji u tom bivšem komunističkom sistemu obnašali istaknute funkcije, bili su vrlo, kako bih rekla, visoko rangirani članovi te zajednice, tog društva, znači oni su kao cijela obitelj ostvarili i te kako brojne privilegije iz tog sistema, ali uopće ne govorimo sad o samom sistemu, radi se o tome da on [Plenković] dakle se pravi grbav, glup, snishodljivje, i… dakle… zapravo radi čak i, vjerujem, protiv svojih vlastitih uvjerenja, samo isto tako da bi prigrabio neke političke bodove, da bi se sam dodvorio svojim … dakle … političkim partnerima i, zapravo, ne toliko političkim partnerima koliko tom nekom desnom, u strahu od tog desnog krila nekakvog HDZ-a, a zapravo on je već toliko umrtvio taj HDZ, ne mora se apsolutno ničega bojati. On da njima kaže sad svima da stave petokrake na glavu, oni bi to napravili.“
Anamneza, dijagnoza i sinteza HDZ-a i njegova sadašnjeg vođe
U toj razmjerno kratkoj izjavi novinarka je dala anamnezu, dijagnozu i sintezu HDZ-a i njegova sadašnjeg vođe. Njezina izjava svodi se na ove osnovne tvrdnje:
- Plenković se dodvorava HDZ-ovoj desnici, e da ga stranačka desnica ne bi napala počne li otvoreno hvaliti zasluge partizanskog antifašizma
- Plenković potječe iz obitelji u kojoj su mu roditelji bili povlašteni i visoko rangirani u komunizmu, ali se sada pravi kao da je zaboravio i to i zasluge partizanskog komunizma te se ponaša oportunistički
- Istina je pak to da je Plenković toliko umrtvio HDZ skupa s njegovim desnim krilom da se ne mora apsolutno nikoga u stranci bojati, već može otvoreno afirmirati „antifašističku borbu“ nasuprot NDH-u
- Plenkovića bi članovi HDZ-a poslušali i kada bi im naredio da si svi stave petokrake na glavu, to jest da se svrstaju jednoznačno i zdušno „antiafašistički“.
Ovdje se ne ćemo baviti ’nijansama’ kao što je razlikovanje komunizma od antifašizma, ili podsjećanje da partizanska crvena zvijezda petokraka nije bila simbol antifašizma, nego komunizma odnosno (sovjetskog i zatim jugoslavenskog) boljševizma. Ne. Nešto je o tomu i o „NOB-u“ već objašnjeno ovih dana ovdje:
a prethodno i, recimo, ovdje:
Jedno od najvažnijih pitanja o naravi te o sadašnjosti i budućnosti vladajuće klase u Hrvatskoj
Ono što nas sada zanima jest pitanje koliko je citirana novinarka, djelatna godinama u tjedniku yugo-hrvatskoga partizansko-komunističkog kontinuiteta, u pravu kada tvrdi da bi Plenkovića članovi HDZ-a poslušali ako bi im naredio da si svi stave petokrake na glavu. Metaforički rečeno, u smislu: da se svi odreda jednoznačno i neopozivo postave na stranu „antifašizma“ odnosno partizana i komunista, a kontra svemu što imalo miriše na NDH, ustaše i fašiste – pri čemu je jedno s drugim i trećim praktički istovjetovano.
Gaura Hodak možda djelomice ili posve griješi kada tako vidi stvari? Otkriva duboku istinu, ili je u dubokoj zabludi?
Odgovor na to pitanje morao bi se moći dobiti anketom u kojoj bi bila zajamčena anonimnost anketiranih članova HDZ-a. No takvo što nije moguće. Zato se moramo pozabaviti tim pitanjem ’iz glave’, spekulativno. A ono je jedno od najvažnijih pitanja odnosno proizvodi jedan od najvažnijih odgovora o naravi te o sadašnjosti i budućnosti vladajuće klase u Hrvatskoj, odnosno o budućnosti, profilu i karakteru našeg naroda, domovine i države.
Novinarka svakako griješi kada tvrdi to što tvrdi upravo u ovom trenutku. Ljeto je i velike su vrućine, sada se ni petokrake ni druge oznake ni kape za takve oznake ne stavljaju na glave. No doći će jesen, i zima… i to će možda postati moguće.
Jedno pitanje prerasta u dva: jedno je o AP-u, drugo o HDZ-ovcima
To jedno pitanje o petokrakama prerasta u dva.
Prvo je bi li se AP usudio biti toliko indiskretan, toliko drzak i arogantan (kao što u pravilu doduše već jest) da hadezeovce ponizi do te mjere da im naredi neka na glave stave petokrake odnosno totalitarističke komunističke simbole kako bi crvenoj Orhidei i svim crvenim makovima u domaji, u „regionu“ i po svijetu dokazali da nisu ni ustaško ni fašističko cvijeće odnosno da nisu takav sramotni korov.
Drugo je pitanje bi li ga hadezeovci poslušali.
S time je povezano i ono što je novinarka prethodno ustvrdila: da je AP toliko „umrtvio“ HDZ da tu više nikakva otpora nema niti može biti, te da se on bezrazložno boji proglasiti ideologiju i doktrinu yugo-hrvatskog partizanskog komunizma i antifašizma službenom ideologijom i doktrinom HDZ-a.
O odgovorima ovisi Hrvatska, njezina politička budućnost i identitetska samosvijest
O odgovorima na ta dva pitanja – ne samo u teoriji, nego i u praksi! – ovisi čitava Hrvatska i njezina politička budućnost i identitetska samosvijest. Odgovori na njih toliko su važni da ih se ne može precijeniti. Može ih se samo podcijeniti. Oni zadiru duboku, do same koštane srži onoga što HDZ jest odnosno onoga za što se ’izdaje’ ili se posljednjih deset godina ’izdaje’ da jest. I ne samo HDZ, nego čitava politička arhitektura Hrvatske, nakon što smo se 35. obljetnice saborskih državotvornih odluka od 25. lipnja 1991. o njezinu osamostaljenju upravo jedva i spomenuli.
Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo
