Udruga upozorava da se prešućuje datum početka obrane Škabrnje i traži službeno priznanje Dana utemeljenja Samostalnog bataljuna Škabrnja.
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), predvođena Mladenom Pavkovićem, uputila je oštar javni zahtjev i službeni apel Ministarstvu hrvatskih branitelja, tražeći hitan prekid prakse selektivnog pamćenja povijesti i uvrštavanje 5. rujna – Dana utemeljenja Samostalnog bataljuna Škabrnja – u službeni Kalendar obljetnica od nacionalnog značaja, stoji u priopćenju koje su uputili medijima.
Iz udruge upozoravaju kako se državni vrh i estradne domoljubne elite, Škabrnje i njezinih heroja sjete isključivo 18. studenoga, kada pred upaljenim kamerama odrađuju protokolarni performans nad grobovima žrtava, čime se u javnosti stvara lažna slika o Škabrnji kao pasivnoj i bespomoćnoj žrtvi koja je pala u jednom danu.
Obrana je počela 5. rujna 1991. godine
To je gruba povijesna neistina i uvreda za svakog hrvatskog ratnika koji je krvario u Ravnim kotarima jer rat tamo nije počeo onog dana kada je završio nezapamćenim masakrom, nego upravo 5. rujna 1991. godine, kada je pod vodstvom pukovnika Marka Miljanića osnovan Samostalni bataljun Škabrnja.
Tada je šačica loše naoružanih domaćih sinova, opremljena uglavnom vlastitim lovačkim sačmaricama, karabinima i trofejnim puškama M-48 iz Drugog svjetskog rata, dok se automatska puška smatrala luksuzom koji je imao tek svaki peti ili šesti branitelj u rovu, odlučila reći “ne” trećoj vojnoj sili Europe i njezinim lokalnim krvnicima.
Bez ijednog tenka, oklopnog vozila ili ozbiljnog minobacačkog uporišta, kupujući oružje vlastitim novcem na crnom tržištu i izrađujući improvizirane ručne bombe od vodovodnih cijevi i eksploziva iz starih mina, ovi su ljudi puna tri mjeseca na svojim leđima držali nevjerojatna 32 kilometra dugu liniju fronte.
Upornim i žilavim otporom, koji se oslanjao na stratešku uzvisinu Ražovljeve glavice, branitelji Škabrnje nanosili su gubitke i tjerali na očaj tehnički višestruko nadmoćniji 9. kninski korpus, najveću i najjaču vojnu formaciju u bivšoj zločinačkoj JNA 9., pod zapovjedništvom ratnog zločinca pukovnika Ratka Mladića.
Uloga generala Mirka Norca i borba za opstanak
U naoružanju branitelja Škabrnje osobitu je ulogu, po riječima Marka Miljanića, odigrao general Mirko Norac, jer bez pomoći koju je, u naoružanju, slao u Škabrnji branitelji ovog mjesta teško bi izdržali do 18. studenoga, već bi pali mnogo prije.
A i o tome se danas šuti.
Izdržali su bjesomučne tenkovsko-topničke napade koji su započeli već 17. rujna, preživjeli preko dvije tisuće projektila i razorne aviobombe u samo tjedan dana listopada te pokopali svog prvog heroja, zapovjednika Stanka Bilavera, još 5. listopada 1991. godine, kupujući time dragocjeno vrijeme za organizaciju obrane Zadra i cijele Hrvatske.
UHBDR91.: Mladić nikada nije odgovarao za Škabrnju
Udruga UHBDR91. posebno naglašava povijesni i pravosudni apsurd prema kojem je krvnik Ratko Mladić upravo u Škabrnji “pekao zanat” za kasniji genocid u Srebrenici, zapovjedivši vlastitom rukom u svom ratnom dnevniku 17. studenoga da se to područje mora “zbrisati”, a usprkos tome nikada u Haagu nije optužen niti mu se sudilo specifično za masakr nad škabrnjskim civilima i braniteljima jer ga je haško tužiteljstvo hladnokrvno prekrižilo iz optužnice radi takozvane “ekonomičnosti postupka”.
Pavković i udruga stoga poručuju kako se istina o Domovinskom ratu mora prenositi jasno i bez političkog friziranja prošlosti, a guranje 5. rujna na margine službenog sjećanja služi samo kako bi se prikrili katastrofalni propusti domaćeg i međunarodnog pravosuđa, kao i pogrešne političke procjene iz studenoga ’91. kada je braniteljima pod okriljem haškog primirja naređeno da ne provociraju JNA, što je agresor iskoristio za nesmetano opkoljavanje ovog mjesta i pripremu pokolja.
Dok god hrvatska država ne prizna 5. rujna kao datum od nacionalnog značaja, državni posjeti Škabrnji ostaju samo licemjerna politička predstava jer tim ljudima ne treba žalovanje nad njihovom smrću, nego državno priznanje za njihovu nadljudsku hrabrost i prkos kojim su utemeljili obranu domovine, budući da narod koji slavi samo svoje poraze i pokolje, a zaboravlja dane svog vojničkog organiziranja, gubi svoj povijesni identitet i dopušta da mu povijest kroje oni koji su ga pokušali uništiti, zaključuje udruga UHBDR91 u svom priopćenju.
