Stječe se dojam da sve više postajemo ekonomska kolonija
Ljudi, je li to moguće? Dok jedan dio hrvatskih branitelja danas preživljava na rubu egzistencije, doveden u situaciju da nema što prodati osim vlastitih spomenica i pokojeg ratnog odličja kako bi prehranio obitelj, država je kroz tri desetljeća u bescjenje prepustila svoje najprofitabilnije ekonomske stupove inozemnom kapitalu.
Teza da je Hrvatska tek usputna stanica za izvlačenje profita stranog kapitala sve je opipljivija u svakodnevnom životu jer inozemne korporacije i investicijski fondovi drže apsolutni monopol nad sektorima koji donose najbrži i najsigurniji novac. Dok domaća politika rasprodaju i koncesije zamata u celofan strateških partnerstava, ekonomska realnost ukazuje na to da su domaći resursi svedeni na puko servisiranje tuđih računa, što se najbolje vidi kada prosječan građanin ujutro krene na posao i shvati da gotovo svaki njegov euro odlazi na račune stranih vlasnika.
Apsurd prepuštanja zlatnih koka strancima
Banka u kojoj prima plaću, operater preko kojeg telefonira i trgovina u kojoj kupuje kruh u rukama su inozemnih grupacija, a ovaj apsurd prepuštanja zlatnih koka strancima najočitiji je u samom srcu Zagreba, gdje najskuplji i najfrekventniji parkirni prostori uopće ne pune gradsku blagajnu. Ključnim podzemnim garažama u strogom centru, poput Garaže Cvjetni i Garaže Centar Kaptol, kao i velikom Garažom Centar Branimir te privatnim dijelom parkirališta u Petrinjskoj ulici (jeste li znali?), upravlja austrijska tvrtka Best in Parking (Garaže Centar Kaptol, Garaže Centar Branimir).
Dok gradska podružnica Zagrebparking krpa proračun i najavljuje restrikcije, čisti profit od najskupljih satnih karata u državi svake se sekunde slijeva ravno u Beč, što potvrđuje da strani investitori kirurški precizno preuzimaju isključivo infrastrukturu bez koje građani ne mogu. Ali to je tek manji dio. Naime, dok su se branitelji borili za slobodnu i samostalnu državu, dok su sanjali kako će napokon “sve biti naše”, za što su mnogi dali krv i svoje živote, više od 90 posto bankarskog sektora u potpunosti je otuđeno.
Našli smo općepoznati podatak da Zagrebačka banka puni džepove talijanskom UniCreditu, Privredna banka Zagreb radi za Intesu Sanpaolo, Erste za Austrijance, a OTP za Mađare, čime domaće gospodarstvo trajno ovisi o kreditnim direktivama koje se donose izvan naših granica. Istovremeno su mobilne i internetske mreže potpuno prepuštene strancima jer Hrvatski Telekom kontrolira njemački Deutsche Telekom, A1 drže Austrijanci i Meksikanci, a Telemach međunarodni investicijski fondovi, što znači da milijarde eura od telefonskih računa i pretplata trajno napuštaju Hrvatsku.
Stječe se dojam da sve više postajemo ekonomska kolonija
Državi i lokalnim vlastima pretežno su prepušteni manje-više sektori bez kojih se ne može, od elektre do cesta, ali koji godinama muku muče s gubicima. No, kad sve to pomno sagledamo, kad braniteljske udruge i branitelji, a dakako i ostali, ne mogu, recimo, od banaka zatražiti ni kune za organiziranje svojih domoljubnih akcija i manifestacija (pa neće valjda stranci nas pomagati!), stječe se dojam da sve više postajemo ekonomska kolonija u kojoj strancima plaćamo čak i zrak koji udišemo i parkiranje koje koristimo.
Drugim riječima, i u ovom ratu, kako je davno rekao pok. Zdravko Tomac, jedni su dobili metak, a drugi imetak!


