Josip Dabro saborski zastupnik Domovinskog pokreta oštro je kritizirao obilježavanje Dana oslobođenja Zagreba uz tradicionalno paljenje krijesova u organizaciji platforme Možemo! i zagrebačke gradske vlasti, nazvavši taj događaj “đavoljim ritualom” i “slavljenjem terora nad hrvatskim narodom”.
U priopćenju koje potpisuje kao saborski zastupnik Domovinskog pokreta, Dabro tvrdi kako problem ne vidi samo u zagrebačkoj vlasti, nego i u dugogodišnjoj državnoj politici koja, prema njegovim riječima, “ustrajava na kultu antifašizma” i tolerira veličanje jugoslavenskog komunističkog režima.
Priopćenje Josipa Dabre prenosimo u cijelosti.
“Čemu vika, zgražanje i jauci što “Možemo” slavi “oslobođenje” Zagreba i organizira đavolski pir uz vatre!? Rade što mogu i što im zakon ne priječi. A ruku na srce, država desetljećima snažno podupire igrajući suludo kolo antifašizma i ustrajavajući na kleveti svoga naroda.
Inače, čemu danas antifašizam!? Ima li toga jada bilo gdje u EU, toga navodnog antifašizma? Imamo li u Njemačkoj ili u Austriji saveze antinacista?
U mojoj naravi i u mom poimanju politike nije čuđenje nad tim što radi Tomašević i zagrebačka vlast. Niti ja, niti velika većina kolegica i kolega u Domovinskom pokretu, siguran sam i među hrvatskim narodom, nemamo iluzija da vrijedi pozivati “Možemo” ili antifašiste da prestanu veličati progon i pokolje jugoslavenske komunističke vojske nad našim narodom. Čisto sumnjam da je s tim presretno izborno tijelo desnice, pri čemu mislim i na većinske birače našega koalicijskog partnera HDZ-a.
Prestanimo se lagati.
Tko drži do sebe a ima državnu vlast ne moljaka lokalne vlasti da se ponašaju ili ne ponašaju ovako ili onako. Država i državna vlast bez izuzetka uređuje i verificira temeljne nacionalne vrijednosti i jedino je država odgovorna za pitanja iz toga djelokruga na cijelom svom teritoriju. Država upravlja nacionalnim identitetom. Nikakve lokalne vlasti. Zagreb je glavni grad Hrvatske, vjerni izraz karaktera hrvatske države. Nije to izolirani otok, nije ni komet koji je udario Hrvatsku. “Možemo” je nastao među nama koristeći pogodnosti koje im je omogućila hrvatska država i vlasti koje su predstavljale državu godinama unazad. Nositelje i vrijednosti profila “Možemo” snažno na stotine načina financira, podupire, promiče i zagovara vlast u kojoj smo mi u DP koalicijski sudionik, ali zbog naše snage manjinskog partnera, moramo trpjeti te politike HDZ-a. Ni HDZ-u nije ugodno sve što mi promičemo. Ovdje je iznimno bitno naglasiti čije su to politike i čiji izbor, radi jasnog preciziranja odgovornosti. Mi u Domovinskom pokretu smo svjesno pristali na te kompromise, teški su i potpuno suprotni našoj naravi i programu, ali nemamo drugog načina ostvariti dio nama bitnih političkih ciljeva, dok ne postanemo dovoljno snažni da tome kažemo – dosta.
Možemo i Tomašević ne rade, slaveći teror nad Hrvatima, ništa čemu ne svjedočimo tijekom cijeloga razdoblja hrvatske državne samostalnosti, naročito nakon 2000. godine. Konačno, na naš zahtjev da kriminaliziramo kao država i narod sve totalitarizme i neprijateljsku simboliku, predsjednik HDZ-a i zajedničke Vlade Andrej Plenković je rekao da to nema teorijske šanse, te da u Hrvatskoj neće biti zabrana. Hoće li ili neće biti teorijske šanse za to vidjet ćemo, ima li zabrana ili nema vidimo. Zašto bi se Tomašević i gradska vlast Zagreba drugačije ponašali, zašto Srbi ne bi proslavljali ustanak protiv hrvatske države i pokolje hrvatskog naroda u Lici 1941., zašto antifašisti ne bi koga god hoće proglašavali fašistom i klevetali hrvatski narod u zemlji i svijetu? Rade što mogu i što im se očito isplati, što im se snažno i sustavno pogoduje u navodno suprotstavljenim politikama.
Po djelima se prepoznajemo svi.
Cinizam je predstavljati se hrvatskim političarima, strankama i politikama, pozivati se na slobodu, državnost, oslobodilački Domovinski rat, na političke odluke hrvatskog naroda na prvim slobodnim izborima, na referendum o samostalnosti, a istovremeno kao stečevinu i temelj hrvatske državnosti isticati antifašizam i pobjedu u drugom svjetskom ratu i “slobodu” koju su hrvatskom narodu “donijeli Titovi oslobodioci”.
Protiv koga je hrvatski narod i zašto ratovao između 1991. i 1995. godine? To je sve trenutno državni stav HDZ-a i Andreja Plenkovića. Naš nije, ali nije naš posao, nije ni naše pravo pokušavati arbitrirati u programu naših partnera. Mi nismo Hrebak, a nismo ni Plenković. Naša obveza i pravo je reći da to nisu naša polazišta. Ako ne možemo trenutno promijeniti odnose, ne smijemo se lagati i praviti budale. Vjetrovi koji danas u svijetu pušu mogu i hoće spržiti potpaljivače zagrebačkih krijesova i autore toga đavoljeg rituala, a to neće proći bez nas u DP. Nismo mi više taoci skrivenih namjera agenata s Batajnice i sličnih “domoljuba”, oduprli smo se tome.
Moramo doprijeti u srca i uma hrvatskih ljudi, moramo postići i zaslužiti dovoljno povjerenja hrvatskog naroda za potrebnu političku moć, kojom ćemo osloboditi Hrvatsku od zla.
Itekako znamo to uraditi. I radimo svaki dan. Stvari su jednostavne, zar ne!?
A ovi što pale i skakuću oko vatri?
Neće dugo”, zaključio je Dabro u svom priopćenju za medije.
