Tvrtka DIV Grupa objavila je u petak priopćenje za javnost kojim reagira na raskid ugovora za izgradnju mosta preko rijeke Jadro i rekonstrukciju solinskog raskrižja Širina – jednog od najopterećenijih prometnih čvorišta na ulazu u Split. Prema dostupnim informacijama, ugovor je raskinuo investitor projekta, Hrvatske ceste, koje su kao javna ustanova nositelj i naručitelj radova te su u tom svojstvu imale zakonsko ovlaštenje za takav korak. DIV, međutim, ne prihvaća preuzetu odgovornost i najavljuje borbu.
U središtu DIV-ove obrane nalazi se kronologija događaja koja, kako tvrde, jasno pokazuje da tvrtka nije mogla biti odgovorna za kašnjenja. Iz tvrke navode kako su, nakon što je gradilište formalno otvoreno 24. siječnja 2022. godine, – uz prisustvo tadašnjeg ministra prometa Olega Butkovića – radovi gotovo odmah zastali. Razlog – arheološka istraživanja na trasi puta, koja su u konačnici trajala punih 805 dana.
“Izvođač DIV Grupa nakon uvođenja u posao nije ni mogao započeti radove zbog arheoloških istraživanja. Pa kakva je tu odgovornost DIV Grupe?”, navode iz tvrtke, uz kritičku primjedbu prema Hrvatskim cestama: “Ne vjerujemo da Hrvatske ceste nisu znale, kad su naručivale projekt i krenule u realizaciju, da se na trasi puta nalaze ostaci Salone.”
Tvrtka pritom ne skriva ogorčenje zbog tadašnjih medijskih izvještavanja i javnih istupa dužnosnika. Posebno reagiraju na izjavu solinskog gradonačelnika Dalibora Ninčevića iz prosinca 2022., koji je preko medija tražio odgovornost investitora i izvođača, ustvrdivši da nakon gotovo godinu dana od otvaranja gradilišta nije “udaren ni mašklin”. Iz DIV-a smatraju da je gradonačelnik u to vrijeme znao za uzroke zastoja, ali ih nije pojasnio javnosti, čime su, prema njihovim riječima, “potpuno nepotrebno dizane tenzije”.
Plinovod, neusklađena dokumentacija i “zaboravljena” ulica
Radovi su formalno nastavljeni 8. travnja 2024. godine, no DIV tvrdi da ni tada gradilište nije bilo operativno spremno. Više od sedam mjeseci trajalo je izmještanje i izgradnja novog plinovoda – od strane izvođača kojeg je odabralo samo poduzeće Hrvatske ceste – čime je, kako navode, “izravno ugrožen ugovorni rok”. Iz tvrtke napominju da, po zakonu, investitor ne može istovremeno uvesti dva izvođača s dva različita ugovora na isto gradilište.
Potom slijedi niz tehničkih i pravnih prigovora – neusklađenost projektne dokumentacije sa stvarnim stanjem na terenu, neriješeni imovinsko-pravni odnosi s privatnim vlasnicima zemljišta, te situacija u Ulici Vladimira Čerine čiji stanari, kako tvrde, nisu dobili alternativan pristup vlastitim domovima pa su bili primorani koristiti aktivno gradilište – uključujući interventne službe. “U projektnoj dokumentaciji ta ulica ni ne postoji”, navode iz DIV-a.
Kao ilustrativan primjer problematike: iskop temelja stupišta S13 započeo je u svibnju 2025., no već u kolovozu iste godine morao je biti zatrpan – zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa između Hrvatskih cesta i privatnih vlasnika unutar gradilišnog kruga.
“Projekt je ušao u završnu fazu”
Posebno naglašavaju što je, po njima, bio trenutak raskida: “Glavnina ključnih geotehničkih radova, uključujući izvedbu pilota, već je dovršena, dok se čelična konstrukcija mosta nalazila u fazi proizvodnje. Most preko Jadra mogao je biti montiran već ovo ljeto.“
Ipak, DIV ne osporava formalno pravo investitora da raskine ugovor, već njegovu svrsishodnost: “Investitor ima legitimno pravo zaštititi projekt raskidom ugovora, mada smatramo da bi u ovoj fazi nastavak radova, uz pojačani nadzor i provedbu korektivnih mjera, predstavljao učinkovitije i racionalnije rješenje.“
Na kraju priopćenja, DIV-ova je poruka nedvosmislena: “Sva odgovornost je prebačena na DIV Grupu, iako se stvarni uzroci problema nalaze na strani Hrvatskih cesta, koja tijekom cijelog razdoblja izvođenja nije osigurala osnovne preduvjete za nesmetanu realizaciju radova.“
Očekuje se da će Hrvatske ceste u narednim danima raspisati novi natječaj za izbor izvođača. Hoće li DIV pokrenuti i pravne korake, zasad nije poznato, no ton priopćenja sugerira da tvrtka ne namjerava prihvatiti teret odgovornosti bez borbe. Pitanje tko snosi veći dio krivice za jedno od najdulje odugovlačenih infrastrukturnih projekata u Dalmaciji – nastavit će se, čini se, i pred javnošću, a moguće i pred sudom.
