Postoje datumi koji se ne zaboravljaju – oni ostaju urezani u kolektivnu svijest naroda, kao tiha opomena i trajni podsjetnik na cijenu slobode. Deseti travnja jedan je od takvih dana. Dan kada riječi postaju teške, a tišina između njih još snažnija. Dan kada se ne govori samo o povijesti, nego o životima – prekinutima prerano, u vremenu kada su se branile kuće, obitelji i pravo na postojanje.
Kupreška visoravan toga je proljeća 1992. godine bila više od bojišta. Bila je mjesto gdje su hrabrost i žrtva dobile svoje najdublje značenje. Ondje su hrvatski branitelji slabo naoružani, ali vođeni nepokolebljivom vjerom u slobodu, stajali pred daleko nadmoćnijim neprijateljem. Nisu uzmicali. Ostali su do kraja – mnogi od njih zauvijek. Njih 160 utkalo je svoje živote u temelje slobode koju danas živimo.
Takve žrtve ne mogu i ne smiju biti svedene na brojke ili kratke zapise. One traže dostojanstvo, sjećanje i iskrenu emociju. Jer iza svake brojke stoji ime, obitelj, neispričana priča i ljubav prema domovini koja nadilazi vrijeme.
Upravo stoga, s posebnim pijetetom i poštovanjem, objavu bivšeg saborskog zastupnika Petra Škorića koji nas podsjeća na taj dan, prenosimo u cijelosti.
“Danas, na 10. travnja, s poštovanjem i zahvalnošću prisjećamo se hrabrih junaka koji su položili svoje živote u obrani Kupreške visoravni. Neka naše podsjećanje bude upućeno i svim žrtvama pokolja Hrvata u malom mjestu Donji Mosti kod Bjelovara, kojim su srpski okupatori, na današnji dan 1941., započeli genocid nad hrvatskim narodom u Drugom svjetskom ratu, kao i svima koji su se kroz dugu povijest borili i stradavali u obrani slobode, hrvatske riječi i svoga hrvatskog naroda.
Današnjim danom, 10. travnja 1992., završena je na tragičan način bitka za Kupres. Sjećamo se 160 hrabrih branitelja koji su izgubili život ili su nestali na Kupreškoj visoravni, hrabro se suprotstavljajući srpskoj agresiji 1992. godine. Bitka za Kupres, koja je započela 3. travnja 1992., uključila je 6 000 vojnika tzv. Jugoslavenske narodne armije (JNA), podržanih s 3-4 divizije topništva i minobacača, jednim oklopnim bataljunom i zrakoplovstvom.
Kupres su branili hrabri vojnici Kupreške bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Trinaesta bojna Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), dragovoljci iz Zbora narodne garde (Vukovarci) i drugi hrabri branitelji iz Tomislavgrada, Bugojna, Uskoplja, Livna, Posušja, Gruda itd. Ukupno, njih 2 500 borilo se naoružano tek puškama, uz nekoliko ručnih raketnih bacača i minobacača. Unatoč sedmodnevnom otporu, hrabri hrvatski branitelji nisu mogli zaustaviti daleko nadmoćnijeg srpskog neprijatelja te je Kupres pao 10. travnja 1992. godine, a ponovno je oslobođen u akciji “Cincar” 3. studenog 1994. godine.
Na današnji dan prisjećamo se i svih drugih hrvatskih žrtava u svim ratovima i na križnim putevima našeg naroda kroz povijest, posebno onih koje ni dan danas nisu istražene. Istina o našoj krvavoj prošlosti, ma koliko bolna bila, mora biti istinito prikazana kako bi se izbjeglo ponavljanje sličnih tragedija u budućnosti. Svi zločini, bez obzira na to tko ih je počinio, moraju biti temeljito istraženi i počinitelji prokazani, jer bez pune istine nema trajne pomirbe, zatvarnja povijesnih tema i zajedničkog pogleda u budućnost.
U spomen na sve hrvatske žrtve, naš je dug čuvati dostojanstvo njihove žrtve kroz istinu, poštovanje i zahvalnost. Njihova hrabrost i ljubav prema domovini trajno su utkane u temelje naše slobode i identiteta. Prisjećajući se njihove patnje i žrtve, činimo to zbog prošlosti, ali i zbog budućnosti kako bismo gradili društvo utemeljeno na miru, pravednosti i međusobnom uvažavanju. Neka nas njihova žrtva trajno podsjeća na vrijednost slobode koju danas živimo, ali i na odgovornost da budemo dostojni nasljednici njihove hrabrosti. Poštujući njih, čuvamo i najbolje u sebi – zajedništvo, vjeru i nadu u pravedniji i mirniji svijet.
Neka im je vječna hvala i slava. 🙏”
