Sve se više raspravlja o položaju žena, a poglavito je to izraženo ovih dana, tijekom obilježavanja 8. ožujka – Dana žena. Ovom danu posebno se vesele muškarci, osobito oni koji ne mogu, a da ga ne proslavljaju s čašicom u ruci. S tim u svezi svašta se može čuti, iako najviše prevladava pitanje: što bismo mogli i trebali učiniti da žene budu zastupljenije u politici, poduzetništvu, upravljačkim strukturama i tome slično, odnosno bore li se žene dovoljno za promjene svog društvenog statusa?
Međutim, gotovo nitko ne govori i ne pita – jesmo li se dovoljno odužili svim majkama i ženama koje su sudjelovale u svetom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu?
Tko će i hoće li na taj dan stradalim Heroinama Domovinskog rata barem zapaliti svijeću, ako ništa drugo?
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) svake godine, pa tako i ove i na ovaj će se način prisjetiti 127, a možda i više žena koje su ubijene tijekom velikosrpske agresije.
U spomen na njihovu žrtvu, predstavnici UHBDR91. zapalit će svijeće podno Spomen križa „Bili su prvi kad je trebalo“ na koprivničkom Gradskom groblju – da se ne zaborave.
Žrtva o kojoj se premalo govori
Naime, žalosno je i jadno da se više malo tko i sjeća tih žena, majki i kćeri koje su srpski i ini agresori ubijali i masakrirali na najgore moguće načine.
U ratu za obranu Hrvatske sudjelovalo je 23.080 žena, od kojih su njih čak 1113 ostale trajni ratni invalidi.
Stoga, kad se obilježava ovaj dan, osobito nekakvim „noćnim marševima“ i drugim akcijama, ne bi se smjelo dogoditi da se ne prisjetimo i ovih hrvatskih mučenica, baš kao i na tisuće hrvatskih žena-majki koje su umrle od tuge za svojim najbližima, koji su dali svoje živote za suvremenu, slobodnu i samostalnu Republiku Hrvatsku.
Zašto Hrvatska još nema spomenik hrvatskim majkama?
Predlagali smo i opet to činimo da se u Hrvatskoj, sada već 35 godina od početka srpske agresije, podigne i spomenik “Hrvatskim majkama”, ali i da u svakom većem gradu po njima nose imena ulice ili trgovi, kao što recimo u Zagrebu tek jedan mali trg nosi ime po Nevenki Topalušić (1954.-2014.), heroini Domovinskog rata.
Nakon II. svjetskog rata po ubijenim ženama, partizani su nazivali i razne tvornice i kulturne ustanove, (recimo po Nadi Dimić zvala se i tvornica donjeg rublja!), a gdje danas u Hrvatskoj postoji nešto takvoga kad je riječ o ubijenim ženama za slobodu Hrvatske?
Je li se tko zapitao: kakav bi uopće bio položaj žena u društvu da nije bilo i njihove žrtve u Domovinskome ratu?
Stoga nas iznimno čudi da se govori o svemu, a najmanje o njihovoj žrtvi i neizmjernoj ljubavi za hrvatsku Domovinu.
Eto, hrvatske majke nemaju ni Spomen dan (i to smo predlagali, ali su u Hrvatskom saboru odbili).
Ne, to nije normalno.
Ali, kako bilo da bilo, svim ženama i majkama, a poglavito hrvatskim braniteljicama, sretan – Dan žena!
