Sve veće zanimanje vjernika za sveto, osobito egzorcizirano ulje, otvara važna pitanja o tome što Katolička Crkva doista uči o tom sakramentalnom znaku. Ulje u kršćanskoj tradiciji nije tek obična tvar, nego biblijski i teološki snažan simbol: označuje snagu Duha Svetoga, utjehu, ozdravljenje i posvećenje čovjeka.
Crkva jasno razlikuje sveta krizmena ulja, koja se blagoslivljaju na Misi posvete ulja i strogo su vezana uz sakramente (krštenje, potvrda, bolesničko pomazanje, ređenje), od blagoslovljenog ulja namijenjenog pobožnoj uporabi vjernika. Ovo potonje spada u sakramentale – sveta znamenja koja, prema Katekizmu Katoličke Crkve, „pripravljuju ljude da prime glavni učinak sakramenata i posvećuju razne okolnosti života”. Takvo ulje, blagoslovljeno prema odobrenim obrascima, nije magijsko sredstvo, nego znak vjere i molitve, usmjeren na obraćenje srca, dublje pouzdanje u Boga i zaštitu od zla.
Od apostolskih vremena prisutna je praksa molitve za bolesne uz pomazanje uljem, utemeljena na riječima Poslanice sv. Jakova: prezbiteri „mole nad bolesnicima i mažu ih uljem u ime Gospodnje”. Ipak, Crkva jasno razlikuje sakrament bolesničkog pomazanja od pobožnog pomazanja blagoslovljenim uljem. Sakrament bolesničkog pomazanja pridržan je ovlaštenim službenicima i vezan uz određene uvjete, dok se blagoslovljeno ulje može koristiti u osobnoj i obiteljskoj molitvi kao znak povjeravanja bolesti, rana i strahova Božjoj ljubavi. Mnogi vjernici svjedoče o nutarnjem miru, olakšanju i obnovi nade nakon takve molitve, ali Crkva podsjeća da je svaki plod uvijek dar, a ne nešto „zajamčeno”.
Egzorcizirano ulje posebno je povezano sa službom svećenika egzorcista, koji uz dopuštenje biskupa i prema odobrenim obrednicima nad uljem mogu izreći egzorcistične molitve. Tako blagoslovljeno ulje koristi se kao sredstvo molitve za oslobođenje od zlih utjecaja, bilo pomazanjem tijela, bilo, prema nekim egzorcistima, razumno dodanim u hranu ili piće. Ipak, njegova duhovna snaga ne proizlazi iz „posebne tvari”, nego iz Krista koji po molitvi Crkve djeluje u vjerniku otvorenom milosti. Svako shvaćanje egzorciziranog ulja kao automatske zaštite, „garancije uspjeha” ili novog oblika religiozne magije proturječi katoličkom nauku o sakramentalima.
Duhovni voditelji naglašavaju da sakramentali – pa tako i sveto ili egzorcizirano ulje – donose plod onoliko koliko su povezani sa živom vjerom, redovitom ispovijedi, sudjelovanjem na svetoj misi, svakodnevnom molitvom i životom u milosti. Pomazanje uljem može biti trenutak duboke molitve: vjernik predaje Bogu svoje rane, tijelo i dušu, moli za ozdravljenje, oslobođenje i nutarnji mir, ali sve prihvaća u svjetlu Božje volje. Kršćanin pritom ne odbacuje medicinu, nego je odgovorno koristi, svjestan da Bog djeluje i po liječnicima, dok sakramentalima traži nadnaravnu snagu i utjehu.
U vremenu nesigurnosti i duhovnih traženja sveto ulje podsjeća da Bog nije daleki promatrač, nego prisutan u konkretnim životnim borbama: u bolesti, tjeskobi, napasti i ranjenim odnosima. Kada se koristi u duhu Crkve – bez praznovjerja, s povjerenjem i poniznošću – ono može postati dragocjen most između svakodnevice i milosti: vidljiv znak da Krist, isti jučer, danas i dovijeka, i dalje dotiče čovjeka, liječi, jača i vodi prema punini života u Njemu.
