U avionima često nema reda sjedala broj 13., u nekim zgradama ne postoji 13.-ti kat. Ljudi izbjegavaju vjenčanja, putovanja ili važne odluke kad 13.-ti “padne” petak 13. Sve to pokazuje koliko je praznovjerje još prisutno – čak i među kršćanima. Što je praznovjerje prema Katekizmu?
Katekizam Katoličke Crkve uči: „Praznovjerje je zastranjenje religioznog osjećaja i djela koja iz njega izviru. Može se također prikazati pod maskom štovanja pravoga Boga, npr. kad se nekim djelima, inače ispravnim ili nužnim, pridaje gotovo magična važnost. Pripisivati učinkovitost molitava ili sakramentalnih znakova samo njihovu vanjskom izvođenju, bez unutarnjih raspoloženja koja traže, znači upasti u praznovjerje.“ (KKC 2111)
Drugim riječima:
• praznovjerje nastaje kad stvorenim stvarima – brojevima, danima, predmetima, ritualima – pripisujemo moć koju oni nemaju;
• ili kad čak i dobre stvari (molitva, sakramenti, blagoslovi) pretvorimo u „magiju“, bez vjere i obraćenja srca.
Zašto je praznovjerje grijeh protiv prve zapovijedi?
Prva zapovijed glasi: „Ja sam Gospodin, Bog tvoj… Nemaj drugih bogova uz mene“ (usp. Izl 20,2–3).
Praznovjerje ovu zapovijed krši jer:
• umanjuje povjerenje u Boga,
• stvorenim stvarima pripisuje „silu“ koju ima samo Bog,
• rađa strahom i robovanjem „znakovima“ umjesto slobodom djece Božje.
Za kršćanina nema „zlog broja“, „zlog dana“ ili „zle godine“. Postoji samo Bog koji je Gospodin povijesti, i naš slobodni odgovor na njegovu milost.
A što je s brojem 13 i petkom 13.?
Crkva nema nikakav službeni nauk koji bi broj 13 povezivao s nesrećom. To proizlazi iz narodnih vjerovanja i iz raznih povijesnih i kulturnih tumačenja, ali nije utemeljeno u Bibliji ni u katoličkoj tradiciji.
Za nas vjernike:
• svaki dan je Božji dar;
• svaki broj je samo broj;
• odluke se ne donose po horoskopu, „dobrim datumima“ ili „sretnim kombinacijama“, nego po razboritosti, molitvi i savjesti.
Ako netko iz straha ne želi letjeti u petak 13., potpisati ugovor 13. u mjesecu ili sjesti u red 13, već živi pod nevidljivim teretom praznovjerja. Kršćanska vjera nas upravo iz tog straha oslobađa.
Kršćanski odgovor: ne strah, nego povjerenje
Biblija nas poziva da svoje pouzdanje ne stavljamo u „znakove“, nego u Krista:
„Bog nam je utočište i snaga, pomoćnik spreman u nevolji; stoga se ne bojimo…“ (Ps 46,2–3).
„Na ime Isusovo prignut će se svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemnih… i svaki će jezik priznati: Isus Krist jest Gospodin!“ (Fil 2,10–11).
To znači:
• niti broj 13, niti bilo koji drugi simbol nema vlast nad onim tko pripada Kristu;
• kršćanin dan započinje znakom križa i molitvom, a ne provjeravanjem horoskopa ili „sretnih datuma“;
• umjesto da izbjegavamo dane i brojeve, pozvani smo blagoslivljati: svoj dom, posao, putovanja, obitelj
Kako se osloboditi praznovjerja u praksi?
– Odluči u srcu: moj život pripada Bogu, a ne brojevima.
• Ako primijetiš da ti je ostao strah (od petka 13., „uroka“, „crne mačke“…), sve to donesi u molitvi Gospodinu – On je jači od svakog straha.
• Umjesto izbjegavanja „nesretnih datuma“, svjesno učini nešto dobro: otiđi na misu, izmolI krunicu, učini djelo milosrđa.
• Djeci i mladima jasno reci: horoskop, tarot, gatanje, vjerovanje u „sretne brojeve“ nisu bezazleni, nego polako odvlače srce od povjerenja u Boga.
Za kršćane broj 13 nije nesretan, petak 13. nije „opasan dan“, a budućnost ne ovisi o datumima, nego o Bogu koji nas ljubi.
Naše je poslanje da živimo slobodu djece Božje: ne pod diktatom praznovjerja, nego u svjetlu vjere koja govori:
„U Gospodina se uzdaj svim srcem svojim, na vlastiti se razbor ne oslanjaj“ (Izr 3,5).
