Apel 127 nobelovaca za mir u Hrvatskoj jedan je od najvažnijih međunarodnih moralnih iskoraka u korist hrvatske neovisnosti i prekida velikosrpske agresije, a objava cijelog teksta u The New York Timesu 14. siječnja 1992. godine snažno je odjeknula u svjetskoj javnosti. Inicijativu je pokrenula hrvatska znanstvenica prof. dr. Greta Pifat‑Mrzljak, a među potpisnicima su bila neka od najpoznatijih imena svjetske znanosti, politike, književnosti i borbe za ljudska prava.
U jeku najžešćih napada Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih postrojbi na hrvatske gradove i sela, dok su Vukovar, Dubrovnik, Zadar, Osijek, Šibenik i brojna druga mjesta trpjeli svakodnevna granatiranja, svjetska javnost tek je postupno shvaćala razmjere agresije na Hrvatsku. Slike razorenih gradova, prognanih civila, spaljenih sela te uništenih crkava i kulturnih spomenika postale su okidač za jednu od najšire podržanih intelektualnih akcija u novijoj europskoj povijesti – apel nobelovaca za mir u Hrvatskoj.
Upravo u takvoj atmosferi, krajem 1991. i početkom 1992. godine, skupina dobitnika Nobelove nagrade odlučila je zajednički dignuti glas i jasno prozvati Jugoslavensku armiju zbog “neobuzdanog uništavanja” te pozvati svjetske vlade i humanitarne organizacije da reagiraju. Nikada do tada toliki broj nobelovaca nije potpisao jednu političko‑humanitarnu inicijativu, što je apelu dalo posebnu težinu i simboličku snagu.
Tekst apela
Slike rata u Hrvatskoj, slike ubojstava, razaranja sela i gradova, proganjanje stanovnika iz njihovih domova, uništavanje kulturnih i vjerskih objekata potaknuli su nobelovce na akciju:
“Apel za mir u Hrvatskoj“
“U posljednjih nekoliko tjedana Jugoslavenska je armija počela neobjavljeni rat protiv Hrvatske. Deseci sela sravnjeni su sa zemljom, mnogi povijesni spomenici uništeni, nekoliko gradova, među njima i sam glavni grad Zagreb, bombardirano je.Takvo nasilje i uništavanje kakvo se događa u Hrvatskoj, Europa ne pamti od Drugoga svjetskoga rata. Masakrirani su nevini civili, uništene bolnice i crkve. Savjest nam nalaže da dignemo glas protiv besmislenog rata. Apeliramo na vlade Zapada i Istoka da zaustave jugoslavensku armiju u neobuzdanome uništenju.
Apeliramo na humanitarne organizacije da zaštite sve žrtve brutalnosti. Apeliramo na savjest muškaraca i žena da glasno prosvjeduju protiv nevolje Hrvata, koji su suočeni ne samo s opasnosti totalnog razaranja njihove zemlje nego i s uništenjem njih samih.”
Apel je objavljen u New York Timesu 14. siječnja 1992. Tekst apela napisao je prof. Ivo Banac, a potpisalo ga je ukupno 127 nobelovaca, od listopada 1991. do veljače 1992.
Tko je pokrenuo peticiju
Peticiju nobelovaca pokrenula je doktorica Greta Pifat‑Mrzljak iz Instituta “Ruđer Bošković” u Zagrebu, koja je i prije rata bila međunarodno priznata znanstvenica u području biofizike. Njezine znanstvene veze, posebno suradnja s nobelovcima Manfredom Eigenom i Robertom Huberom iz Njemačke, pokazale su se ključnima da se ideja pretvori u globalnu akciju i dovede do objave apela u jednom od najutjecajnijih svjetskih dnevnika.
Greta Pifat‑Mrzljak u inozemstvu je uživala visoki ugled ne samo kao znanstvenica nego i kao angažirana humanistica, pa se i danas u stručnim i publicističkim osvrtima ističe da je upravo ona autorica i glavna pokretačica apela nobelovaca za mir u Hrvatskoj. Njezin rad i životopis, u kojem se posebno naglašava doprinos međunarodnoj afirmaciji Hrvatske tijekom Domovinskog rata, uvršteni su i u publikacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te stručne biografske članke.
Tko je potpisao apel
Odaziv nobelovaca bio je izniman: ukupno 127 dobitnika Nobelove nagrade iz cijelog svijeta potpisalo je apel, većinom iz područja fizike, kemije, medicine i ekonomije, ali i iz književnosti te borbe za mir. Među njima su bili Linus Pauling, jedini dvostruki dobitnik Nobelove nagrade za mir i kemiju, njemački kancelar i nobelovac Willy Brandt, južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu, Dalaj Lama, ekonomist Milton Friedman, španjolski književnik Camilo José Cela te hrvatski nobelovac Vladimir Prelog.
U organizaciji i širenju inicijative posebno su se istaknuli njemački nobelovci Manfred Eigen i Robert Huber, koji su koristili svoje akademske mreže kako bi informirali kolege o agresiji na Hrvatsku i potaknuli ih na potpisivanje apela. Pojedini autori navode da je prvotna lista objavljena u New York Timesu sadržavala nešto više od stotinu potpisa, a da je broj nobelovaca koji su se kasnije pridružili akciji dosegao 124–127, ovisno o kriteriju i izvoru.
Značenje apela za Hrvatsku
Apel nobelovaca nije zaustavio rat preko noći, ali je snažno pridonio međunarodnoj percepciji da je Hrvatska žrtva agresije, a ne sudionik nekakvog “građanskog rata” na prostoru bivše Jugoslavije. Objavljen neposredno uoči potpunog prekida vatre i povlačenja JNA iz dijelova Hrvatske, apel se u znanstvenoj i političkoj literaturi navodi kao važan moralni i politički pritisak na međunarodnu zajednicu da brže reagira na zločine i razaranje hrvatskih gradova.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i danas podsjeća da je taj čin solidarnosti dodatno učvrstio ugled Nobelove nagrade kao simbola odgovornosti znanstvenika prema društvu, ali i dao snažan vjetar u leđa hrvatskoj diplomaciji u godinama kada se na terenu vodio rat, a u svijetu borba za istinu o Domovinskom ratu. Za Hrvatsku, ali i za same potpisnike, apel ostaje trajni podsjetnik da glas međunarodne znanstvene i intelektualne zajednice može imati konkretnu političku i humanitarnu težinu
