S prvim danom 2026. svijet je ušao u godinu u kojoj država sve dublje ulazi u – ekran, novčanik i javni toalet. Od socijalnih mreža i poreza do higijene u javnim prostorima, nova pravila pokazuju koliko se zakonodavci trude uhvatiti korak s navikama građana koje se već godinama formiraju na internetu, u aplikacijama i trgovačkim centrima.
Nova 2026. otvorila je čitav paket zakona koji ciljano mijenjaju naše svakodnevne rutine – od toga koliko dugo smijemo “visjeti” na društvenim mrežama, do toga koliko će država moći zaviriti u naše digitalne tragove kada provjerava plaćamo li porez. U pozadini je ista logika: ako se život seli online, onda i zakon mora ondje za njim – bez obzira radi li se o dječjoj zaštiti, suzbijanju ovisnosti o ekranima ili lovu na utaju poreza.
U Sjedinjenim Državama i Europi jasno se vide dva velika trenda – s jedne strane, ograničavanje vremena i dobi za korištenje društvenih mreža, a s druge, širenje ovlasti države nad digitalnim prostorom pod izlikom sigurnosti i fiskalne pravednosti. U nekoliko američkih saveznih država uvode se dobne provjere, roditeljski pristanak i obvezne funkcije brisanja računa, dok se istodobno kroje porezni zakoni koji mnogo ozbiljnije prate online prihode i takozvani “životni stil” vidljiv na mreži.
Na drugom kraju svijeta, Azija i dijelovi Europe rade vlastitu verziju istog eksperimenta: Francuska i Australija naginju prema potpunim zabranama društvenih mreža za mlađe tinejdžere, dok Malezija i druge zemlje jugoistočne Azije kombiniraju ograničenja sadržaja, dobne barijere i licenciranje velikih platformi. Sve ih povezuje uvjerenje da neustrašivo liberalno doba društvenih mreža – u kojem je bilo dovoljno kliknuti “prihvaćam uvjete” – polako odlazi u povijest.
Od virtualnog prostora do javnih WC‑a – regulacija na svim razinama
Najvidljiviji front su društvene mreže i vrijeme provedeno na njima: Virginia od 1. siječnja uvodi zadani limit od jednog sata dnevno za korisnike do 16 godina, koji se može mijenjati samo uz provjerljiv pristanak roditelja. Australski i europski zakonodavci idu još dalje, otvarajući put potpunim zabranama profila za djecu ispod određene dobi, uz obveznu provjeru identiteta, dok se Francuska otvoreno priprema za formalnu zabranu društvenih mreža za djecu mlađu od 15 godina.
Paralelno, nova generacija poreznih i financijskih propisa ulazi duboko u digitalni trag građana: Indija, primjerice, s novim Zakonom o porezu na dohodak od 2026. poreznim vlastima otvara vrata u osobne e‑mail račune, profile na društvenim mrežama, cloud pohranu i online investicijske račune, sve pod motom borbe protiv utaje i “crnog” novca. Kritičari upozoravaju da se pod krinkom fiskalne discipline normalizira oblik državnog nadzora kakav je do jučer bio rezerviran za sigurnosne službe, no vlade to pravdaju činjenicom da se novac danas više krije u oblaku nego u sefovima.
Treći sloj novih pravila možda zvuči prizemno, ali dira svakoga tko koristi javni prostor: brojna su se zakonodavstva odlučila za oštrije standarde higijene u javnim ustanovama, trgovačkim centrima i kolodvorima, od obveznog sapuna i tople vode do češćih sanitarnih inspekcija i kazni za vlasnike koji štede na osnovnim uvjetima. U paketu sa “zdravijim” poreznim tablicama – višim trošarinama na alkohol i nezdravu hranu te poticajima za namirnice niže energetske gustoće – vlade nastoje spojiti javno zdravlje, higijenu i fiskalnu politiku u jednu novu normalu svakodnevice.
