U tišini dalmatinskog zaleđa, u selu Kladnjice nedaleko Lećevice, odvija se prizor koji mještani nazivaju – tihim kulturocidom. Stoljetni kameni križ Počivala, mjesto gdje su povorke generacijama zaustavljale pokojnika i molile posljednju molitvu prije ulaska u crkveno dvorište sv. Jakova, danas stoji doslovno uz gusjenice bagera i čekiće teške mehanizacije koja širi cestu prema budućem Centru za gospodarenje otpadom Lećevica.
Sve se trese, kamen se razbija, a križ koji je dio identiteta ovog kraja, tradicije i uspomena ostao je nezaštićen, kao da je riječ o običnom komadu kamena koji je udaljen tek metar-dva od rovokopača.
Renata Kelam, nezavisna vijećnica Općine Lećevica, već je službeno reagirala – poslala je zahtjev Ministarstvu kulture i medija, Konzervatorskom odjelu u Trogiru i nadležnim inspekcijama, tražeći hitnu zaštitu križa Počivala i njegovu privremenu konzervaciju dok traju radovi.
Mjesto molitve i identiteta izloženo bagerima
Križ Počivala nije samo kamen uz cestu. To je točka okupljanja, mjesto „počivanja“ pogrebnih povorki iz zaselaka, osobito iz Matasa, gdje su se stoljećima izgovarale molitve i prinosili posljednji pozdravi. U lokalnoj tradiciji, križ simbolizira središte života i vjere zajednice — poveznicu između zemaljskog i nebeskog.
Danas se isti taj simbol nalazi među prašinom, detonacijama i vibracijama mehaničkih udaraca. Fotografije koje je Renata Kelam dostavila portalu Cronika prikazuju rovokopače doslovno iznad križa, dok se novoskraćeni pojas prometnice otvara prema budućem CGO-u Lećevica.
“S jedne strane imamo stoljetni križ i mjesto gdje su djedovi i očevi s molitvom ispraćali svoje pokojne, a s druge strane – projekt vrijedan milijune i tešku mehanizaciju kojoj ništa ne smije stajati na putu“, kaže Kelam i dodaje “Pitanje je – može li Hrvatska i u zabačenim selima, pronaći ravnotežu između razvoja i poštovanja prema vlastitoj baštini?”
“Dalmatinski Stonehenge” – dragulj starokršćanske simbolike
Lokalni povjesničar i istraživač Vinko Grgurević već godinama proučava ovo područje te je potvrdio za Slobodnu Dalmaciju da križ Počivala datira iz vremena prije 5. stoljeća, što ga svrstava u najstarije primjere ranokršćanske ikonografije u Dalmaciji.
“Na križu su simboli Sunca, Mjeseca i Danice, a središnji motiv – Kolodar – predstavlja godišnji ciklus i četiri strane svijeta. To nije znak smrti, nego blagoslova. Taj križ ne nosi rane ni čavle, već simbolizira duhovni sklad i svjetlost“, objašnjava Grgurević za Slobodnu Dalmaciju.
Prema njemu, upravo taj križ svjedoči o civilizacijskoj dubini sela koje se danas gubi pod nasipima i betonom.
“Ovo kamenje su knjige našeg naroda – a netko ih baca u jarak. Time ne rušimo samo tradiciju, nego i vlastiti identitet“, zaključuje.
“Križ iz smeća” – poraz kulture na groblju sv. Jakova
Dok se kraj Počivala vodi bitka za očuvanje, na groblju kod crkve sv. Jakova pojavila se nova slika koja duboko pogađa mještane: kamenI križ koji je nekada stajao na sarkofagu – stoji bačen među vreće smeća i potrgane lampione.
Taj križ, s urezanim licem, ustima, prstima i kružnim vijencem („kruvon“), bio je poznat kao izniman primjer starijeg kamenog klesarstva. Danas je napuknut, grubo premazan cementom, a tragovi vremena – patina i reljefni obrisi – zauvijek su izgubljeni.
“To nije pogreška, to je sramota. Time je izvršeno i simbolično oskvrnuće. Kamen koji je čuvao grobove predaka sada leži među smećem”, ogorčena je Kelam.
U pismu Ministarstvu kulture ona upozorava na širu sliku: “Dok se milijuni ulažu u kilometre asfalta i Centar za gospodarenje otpadom, nama nestaju križevi, sarkofazi i predkršćanski simboli. Uništava se baština koja bi sutra mogla biti temelj kulturnog turizma, obrazovanja i lokalnog ponosa.“
Tišina institucija i glas naroda
Iz Ministarstva kulture do sada nije stigao odgovor na upite ni mještana ni novinara Slobodne Dalmacije. Teren obilaze bageri – ne i konzervatori.
“Ako nadležni ne reagiraju odmah, ostat će nam samo fotografije. Ovdje se ne uništava kamen – ovdje se briše povijest“, poručuje Kelam, čije snimke s terena jasno pokazuju radove svega nekoliko metara od spomenika.
Slične brige već je ranije izrekao i Marinko Perović, koji je upozorio na mogući nestanak “biljuga” – mirila kod Kladnjica – pa su tek tada djelomično reagirale službe, ali radovi nisu stali. Postavljene su zaštitne ograde, no bageri su i dalje ondje.
Kladnjice i njihovi kameni tragovi nose priču o svijetu u kojem su ljudi “bez eura u džepu” gradili kulturno blago koje danas nestaje pred investicijskim projektima. Priča o Počivalima stoga nadilazi lokalne granice – ona je pitanje o tome kakav odnos moderna Hrvatska ima prema korijenima od kojih potječe.
