Na društvenim se mrežama danas masovno dijeli pismo hrvatskog književnika Petra Vulića, u kojem autor oštro reagira na prilog HRT-ova TV kalendara o “oslobođenju” Splita 1944. godine. Pismo donosimo u cijelosti.
Upravo sam odgledao današnji TV – kalendar i vaš ‘maštoviti’ prilog o tzv. “oslobođenju” Splita dne, 26.listopada A.D. 1944.
Vaša sveta dužnost bi bila da svjedočite istini a ne komunističkim lažima, jer Split je taj dan okupiran od komunističke soldateska, a oslobođen je tek u studenom A.D. 1991. Dakako, ne od partizana.
Vi u svom prilogu ne navodite kako je spomenutog nadnevka, prije 81-u godinu, 800 hrvatskih domobrana (v. sliku!), koji nisu pružali bilo kakav odpor vašim tzv. “osloboditeljima” bilo odvedeno na staro groblje na Sustipanu i do tvornice cementa Betizza (na mjestu današnjeg Hotela “Marjan”!) gdje su u po bijela dana (u par dana!) svi redom poklani.
Dok ovo pišem na um mi pada veliki hrvatski pjesnik Tonči .Petrasov Marković i njegova antologijska pjesma “Sonata za staro groblje na Sustipanu” i kojoj se mogu “pronaći” tragovi toga zločina. I i kostima hrvatskih mučenika koje su poslije bacanje i more. Treba znati čitati “između redova”.
O tom gnjusnom komunističkom zločinu izvolite pogledati knjigu – svjedoka toga krvavog vremena dr. Bogdana Radice “Hrvatska 1945.”, koji u ulomku “Nima Splita do Splita” navodi i sva imena komunističkih koljača.
Dr. Radica u navedenoj knjizi besjedi i kako je u to vrijeme izgledao “oslobođeni” Zagreb, rekavši: ” Biti Srbin u Zagrebu u to vrijeme značilo je biti – vlast!”
I 80-ak masovnih grobnica u i okolo stolnog nam grada napisane su mnoge knjige. Bilo bi dobro da pročitate bar dvije od njih (koje vam toplo preporučam!): Marušić Milan: “Žrtve Komunističkih zlodjela u Zagrebu Svibanj 1945” i dr. Mate Šimundić: “Hrvatski smrtni put” U njegovoj knjizi ima i par ulomaka o tzv. “oslobođenju Splita” kao i o samom podrijetlu “Druga Tita”, koji nema blage veze s Kumrovecem, a niti je bio Hrvat.
No, unatoč svemu, on je jako “cijenjen” u Svijetu jer se po Britancima nalazi među 10 najvećih zločinaca u minulom stoljeću (https://poskok.info/daily-mail-tito-jedan-od-najvecih…/) …etc.
Vratimo se tzv. “oslobođenju” Splita. Komunisti su u svojim SF-zbornicims izrekli još jednu notornu laž napisavši kako je zapovjednik grada Splita, ustaški bojnik (jedini preostali ustaša u gradu) Zlatko Bednjanec (rođeni Zagrepčanin) htio pred njima pobjeći (kamo i kuda!?, m. op.) koji nikada nikoga nije ubio, a niti je to zapovjedio. Blpk. bojnik Z. Bednjanec je s komunistima dogovorio predaju grada, rekavši: “Dosta je bilo prolijevanja hrvatske krvi!”
Tko je Bednjanca izdao i “osloboditeljima” napričao toliko neistina o laži samo da im se dodvori i spasi si svoju glavu i stražnjicu – ja jako dobro znam ali vam ne želim reći!
Komunisti su vojnika Bednjanca nekoliko dana po “oslobođenju” grada Splita ubili sleđa blizu crkve sv. Duha. Nitko ga nije smio pokopati, a niti dodirnuti puna tri dana. Njegovo mrtvo tijelo trebalo je poslužiti kao opomena drugima. A mnogo hrvatskiih domoljuba je smaknuto u Tvrđavi “Gripe” i na gradskom groblju Lovrinac. Točan broj se ne zna: između 5 – 10 tisuća.
Tzv. “osloboditelji” su po ulasku u grad opljačkali ugledne splitske obitelji (ne samo Hrvate!) i svoj plijen su čuvali u potkrovlju današnjeg “Hrvatskoga doma”. Kad su između sebe trebali podijeliti zaplijenjene, zapravo – otete vrijednosti ubili su dvojicu svojih čuvara. Jer mrtva usta, dakako, ne govore. Taj zločin i pljačku su pripisali ustapama kojih u to vrijeme u Splitu nije bilo ni za”lijek”.
Ugledni splitski skladatelj, inače Židov, Silvije Altaras s njima se nije slagao pa su ga likvidirali. Ni danas mu se za grob ne zna. Njegovu općepoznatu pjesmu “Ča je lipo u Splitu život” odpjevao je i snimio (koncem 30-ih godina prošloga stoljeća!) tada najpopularniji hrvatski pjevač šlagera Andrija Konc. I njega su “dični (nam) osloboditelji” po A Da. 1845. oslobodili. Ali od života, u okolici Bjelovara gdje je i likvidiran.
No, vratimo se u Split Ako pak vi, unatoč svemu navedenom, ipak smatrate kako je grad Split (26.X.44.) “oslobođen” onda izvolite primiti moju tihu sućut.
Meni nikako nije jasno zašto se vi bavite stvarima,tj. poslom koji uopće ne razumijete!? Za vas je Povijest kao i Viktimologija obično špan(jol)sko selo!
Jer uz danas izreknutu i prrikazanu laž objavili ste ih još bezbroj. Bolje da vam ih ne navodim.
I samo se vi, drugarice i drugovi, crvenite, jer i imate zašto!
Opraštajući se od vas, ruku na srce, bojim se gledati vaš TV-kalendar dne, 18. studenoga t.g. jer ne bi me uopće iznenadilo kako je (po vama) navedenog nadnevka junački hrvatski grad Vukovar konačno “oslobođen” 1991. Isto kao i svojedobno Split, koji u ono krvavo komunističko vrijeme uopće nije branjen. Sapienti sat!
I nemojte, molim vas, iščitavajući ove redke, pomisliti kako ja jedne branim, a druge napadam. Uvijek sam branio samo i jedino Istinu.
Ovaj dopis ću proslijediti i glavnom ravnatelju HRT-a s toplom preporukom da vas se u uredništvu TV-kalendara sve smijeni. Lako ćete vi naći posao na RTS-u!
Toliko od mene!
Ne bilježim se s poštovanjem jer ga od mene uopće i ne zaslužujete.” napisao je na kraju pisma književnik Petar Vulić.
