Najnovija britanska studija upozorava na važnost psihosocijalne podrške kod onkoloških bolesnika: izolacija i osjećaj usamljenosti kod osoba oboljelih od raka znatno povećavaju rizik od smrtnosti, bez obzira na tip i stadij bolesti. Znanstvenici tvrde da ljudi koji se bore s karcinomom, a istovremeno su socijalno izolirani ili žive sami, statistički češće bilježe lošije ishode, kraće preživljenje i slabiju kvalitetu života.
Stručnjaci upozoravaju kako tradicionalni medicinski pristup liječenju raka nije dovoljan bez paralelne psihosocijalne skrbi, uključujući emocionalnu podršku, grupne terapije i savjetovanje. Psihosocijalni pristup pomaže pacijentima da se suoče s emocionalnim izazovima, smanji razinu stresa, poveća otpornost i pospješi suradnju sa zdravstvenim djelatnicima. Poseban naglasak stavlja se na prilagođene strategije za podršku, poput uključivanja u grupe podrške, informiranog savjetovanja i holističke skrbi koje nadilazi isključivo kliničke granice.
Poruka zdravstvenim službama: Više psihosocijalne podrške
Autori britanske studije poručuju zdravstvenim službama diljem Europe: vrijeme je za sustavne promjene i jačanje izvora psihosocijalne podrške za pacijente s karcinomom. Liječnici, psiholozi, medicinske sestre, ali i članovi obitelji mogu zajedno pomoći bolesnicima da lakše prebrode traumatične faze bolesti. Uključivanje psihologa, organizacija za podršku i šire društvene zajednice može značajno smanjiti osjećaj izolacije i dati pacijentima potrebnu snagu za borbu s bolešću.
Bolesnik ne smije biti sam
Karcinom je više od medicinske dijagnoze – on je životna kriza na svim razinama, a osjećaj osamljenosti može biti podjednako opasan kao biološka agresivnost tumora. U hrvatskoj praksi još uvijek je potrebno snažnije povezati medicinsku i psihosocijalnu skrb, a ova aktualna britanska studija novi je poziv za promjenu pristupa liječenju koja bolesnika stavlja u središte, s naglaskom na zajedništvo i podršku
