Pitanje lažnih branitelja i partizanskih boraca, kao i netransparentnih dodjela mirovina, odličja i činova, i dalje izaziva kontroverze u Hrvatskoj.
Jedan hrvatski branitelj (53) iz Koprivničko-križevačke županije, kao stradalnik u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu, godinama je, u razdoblju od 1996. do 2022., primao „zasluženu“ mirovinu na osnovu navodno lažne dokumentacije, čime je oštetio državni proračun za oko 240.000 eura. Nakon provedene istrage, kako objavljuju mediji, Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici podiglo je protiv njega optužnicu zbog kaznenog djela prevare. Ako mu se dokaže kazneno djelo, mogao bi dobiti do osam godina zatvora, pa čak i vratiti sve što je nezakonito primao.
Međutim, ako se dokaže istinitost optužbe, od kaznenog djela ne mogu biti izuzeti oni koji su mu navodno omogućili ovu pogodnost — prvenstveno oni koji su izdali lažnu dokumentaciju, ali i pojedini liječnici bez kojih ne bi ostvario pravo na mirovinu.
Ratne brigade pod „vojnom tajnom“
“Ne znam o kojem je branitelju riječ, iako sam bio zapovjednik 117. brigade do 15. travnja 1992. Ni mi zapovjednici ratnih brigada još uvijek ne možemo dobiti uvid u popis pripadnika brigade, ratni dnevnik i ostalu dokumentaciju. Već godinama upozoravam na lažne branitelje i dezertere, od kojih su neki dobili najviše činove i odličja. Slični slučajevi događali su se i u 117. brigadi, ali i drugdje. Po mojem popisu, u brigadi je bilo najviše 2,500-3,000 branitelja, dok ih danas u registru ima više od 5,000. Pretpostavljam da je to razlog proglašenja popisa „vojnom tajnom“ — da se ne vidi tko je ranjen na bojištu, a tko dok je „vozio traktorom selom“. U ratnim listovima brigade objavljivani su popisi stradalih i ranjenih. No, nakon gašenja brigade, popis poginulih i stradalih drastično je narastao. Slična je situacija i s vukovarskom brigadom. Borković tvrdi da je grad branilo najviše 1,800 boraca, dok je danas na popisu pet-šest puta više ljudi. Kod nas se u Goli jedan ranio sam sebe, pa je proglašen „invalidom“, ali ga srećom raskrinkali. Zahvaljujući „ranjavanju“ ostvario je zavidnu karijeru do razotkrivanja. Međutim, birokracija je danas jača od istine,” izjavio je Dragutin Kralj, ratni zapovjednik 117. brigade, koji se povukao iz javnosti jer ne želi sudjelovati na skupovima gdje su glavni političari koji nisu sudjelovali u stvaranju države.
Dodjela odličja i činova bez ratnih zapovjednika
Dodjeljuju se brojna odličja i činovi za sudjelovanje u Domovinskom ratu, što je hvalevrijedno, ali ratni zapovjednici uglavnom ne znaju tko je predložio pojedince. Očito je da među odlikovanima ima i onih koji nisu zaslužili priznanja.
“Kako netko može dobiti odličje ili pričuvni čin, mimo ratnog zapovjednika? Prije nekoliko godina u Križevcima je sedam-osam branitelja iz moje brigade primilo odličja, a na tu svečanost mene nisu ni zvali, niti su me pitali išta o tim ljudima. U Koprivnici je za zasluge u brigadi priznanje dobio čovjek kojeg se ne sjećam, a prijedlozi onih koji su zaista zaslužili priznanja odbacuju se jer nisu ‘podobni’,” kaže bivši zapovjednik brigade čija je obitelj sudjelovala u Domovinskom ratu.
Lažni partizanski borci i mirovine iz prošlog sustava
Već godinama malo se govori o korisnicima partizanskih mirovina, koje su se tijekom komunizma dodjeljivale na osnovu dva svjedoka. Te su mirovine bile iznimno visoke i nosile niz pogodnosti. Procedura je trajala do 1960. godine, a mnogi su na kraju Drugog svjetskog rata prešli iz četničkih u partizanske postrojbe i potom bili pogođeni povlasticama. O toj se temi izbjegava raspravljati u javnosti, a broj lažnih boraca iz NOR-a također nije zanemariv — najnoviji, službeni podatak za 2023. godinu pokazuje da mirovinu na osnovu sudjelovanja u NOR-u prima 5,032 korisnika, dok je brojka od „39,611 partizana“ u javnosti višestruko napuhana dezinformacija.
Potreba za transparentnošću i pravdom
Pitanje lažnih branitelja i partizanskih boraca, kao i netransparentnih dodjela mirovina, odličja i činova, i dalje izaziva kontroverze u Hrvatskoj. U javnosti se zaboravlja temeljna potreba za objektivnim popisima, provjerom dokumenata i transparentnim postupkom priznanja ratnih zasluga, bez politizacije i privilegija za „podobne“.
Braniteljski status, mirovine i nasljeđene povlastice moraju biti podložni jednakim i pravednim kriterijima – bez iznimke za bilo koju generaciju boraca.
