Najava summita između Vladimira Putina i Donalda Trumpa potresa geopolitičke temelje Europe. Iako službene izjave govore o mogućem završetku rata u Ukrajini, taj susret krije mnogo dublje posljedice koje se tiču preraspodjele globalne moći. Ako se stvarno dogodi dogovor, najveći gubitnik vjerojatno će biti Europska unija, koja o vanjskoj politici uglavnom samo reagira na poteze drugih.
Trump traži brz i spektakularan uspjeh jer je i domaća i svjetska javnost umorna od dugotrajnog sukoba koji se od početka predstavljao kao borba demokracije i autoritarizma, a danas je skupa i neodlučna situacija bez istinskog napretka. Putin, s druge strane, ima određeni luksuz vremena jer iako su ruske sankcije na snazi, Moskva je pronašla izlaze na istočnim i južnim tržištima, što joj omogućava održavanje rata još neko vrijeme. Međutim, dugoročna vojna iscrpljenost prijeti da ugrozi financijsku stabilnost države, zbog čega je prijedlog za summit pravovremen za obje strane.
Scenarij koji se razmatra u Washingtonu unosi klasični realpolitik: zamrzavanje bojišnice uz moguće formalno ili neformalno priznanje ruske kontrole nad Krimom i dijelom Donbasa, uz ukidanje određenih sankcija i povratak ruskih energenata na zapadno tržište. Za Trumpa bi to bila politička pobjeda—mir bez američke vojske na terenu i niže cijene goriva. Za Putina, iako možda ne potpuna, to bi bila ratna pobjeda.
Pozicija Europe u pregovorima
Europa se nalazi u zamci paradoksa. Iako glasno podržava ukrajinski suverenitet, ne može zanemariti najosjetljiviju ekonomiju ako rat potraje – suočena je s inflacijom, energetskom krizom i rastom desničarskih pokreta koji sve više jačaju mirovni lobi. Zemlje poput Njemačke i Francuske mogle bi bez velike pompe prihvatiti dogovor iz Bijele kuće. Ali institucije EU-a i dalje verbalno ostaju čvrste, ne želeći priznati da nemaju stvarne poluge pritiska osim sankcija koje su sve manje učinkovite, a priznati poraz bio bi teško prihvatljiv.
Za Ukrajinu, prijedlog “zračnog moratorija” može predstavljati privremeno olakšanje jer privremeno zaustavljanje raketiranja štedi živote civilima, ali ukida jedan od rijetkih asimetričnih obrambenih alata – dalekometne dronove koji narušavaju ruske logističke lance.
Iz Kremlja se vidi i šira slika: ako SAD ukine sekundarne sankcije, Rusija može vratiti dio plina na europska tržišta preko trećih zemalja, što bi osnažilo njezin vojni proračun i pregovaračku poziciju prema Kini. Putin tako kupuje stratešku autonomiju između Kine i SAD-a, dok Trump dobiva kartu za diplomatski pritisak na Peking.
Unutarnje podjele u NATO-u i rastući mirovni lobi u EU-u
Među članicama NATO-a već se nazire podjela: istočnoeuropske zemlje, koje rat doživljavaju kao egzistencijalni, jasno poručuju da mir ne smije značiti prodaju ukrajinskog teritorija, ali njihove sigurnosne garancije ovise o SAD-u, pa je otpor uglavnom deklarativan. Zapadna Europa, iscrpljena ekonomskim problemima i rastućim populizmom, tiho će odahnuti ako se rat okonča, čak i po cijenu ruskih uvjeta.
Trumpu nije toliko stalo do moralnih poruka koliko do preraspodjele globalnih resursa. Europa će i dalje morati plaćati skupu diversifikaciju energenata, dok SAD postaje glavni dobavljač ukapljenog plina i oružja. Ako pritom održi rusku suzdržanost prema Kini, dobiva dvostruku pobjedu – smanjuje svoje obveze u Europi i pojačava fokus na nadmetanje u indo-pacifiku.
U slučaju da summit donese samo ograničeni dogovor, rat prelazi u fazu “zamrzavanja” s trajnim niskim intenzitetom sukoba, što gubi medijsku atraktivnost, Trump će tvrditi da je zaustavio krvoproliće, Putin da je zaštitio svoje interese, a Europa će se zagubiti između obnavljanja Ukrajine i vlastitih unutarnjih kriznih problema, dok će sukob tinjati spreman za obnovu.
Početak nove preraspodjele moći
Svijet ulazi u novu fazu multipolarnosti, gdje SAD i Rusija redefiniraju odnos moći, a Europa, bez vlastitog strateškog kursa, riskira da ostane promatrač na marginama. Ironično, kontinent koji je najviše forsirao sankcije i “vrijednosnu diplomaciju” mogao bi ostati bez mjesta za stolom nove globalne ravnoteže.
Ovaj summit nije samo simboličan susret, već će pokazati je li Europa sposobna biti suvereni akter u novim geopolitičkim okolnostima ili će ostati na razini deklarativne solidarnosti bez realne moći. Mir, koliko god ga željeli, nikada nije besplatan – on uvijek košta one koji nisu krojili njegove uvjete.
Konačno, teško je unaprijed predvidjeti kraj rata, posebno kad glavni akter nosi nepredvidivost poput Trumpa. Njegove promjene stava o Ukrajini već su brojne i iznenađujuće, što izaziva nervozu i strahove među onima koji podržavaju Kijev. Međutim, ako Trump uspije ispuniti barem jedan od svojih predizbornih ciljeva – zaustaviti rat – to bi bio značajan korak prema većem miru u svijetu. U isto vrijeme, jasno mu je da ujedinjene Rusija i Kina predstavljaju izazov kojem se Amerika mora suprotstaviti, pa je primjerice pomirba s Rusijom alat za sprječavanje previše čvrstog saveza s Kinom i drugim velesilama.
