Zašto baš Tomislav Debeljak? Kako je on, iz relativno nepoznate obrtničke obitelji, uspio ugovoriti posao koji mnogi doživljavaju kao gotovo nemoguću misiju – preuzimanje i restrukturiranje splitskog Brodosplita, jedne od najvažnijih hrvatskih industrijskih institucija? U trenu kada se gospodarstvo mijenja, a pritisci na brodogradnju rastu, Debeljak se istaknuo kao biznismen koji je prihvatio izazov za koji mnogi sumnjaju da ga ne bi mogao bez snažne podrške “iza leđa”.
Mediji i javnost često spekuliraju tko stoji iza Debeljaka u ovom poslu: ima li skrivenih političkih pokrovitelja ili povezanosti koje mu otvaraju vrata nepristupačna za ostale poduzetnike? Iako nema jasnih i potkrijepljenih dokaza o izravnim političkim zaštitnicima, činjenice govore da je preuzimanje Brodosplita 2013. godine bilo moguće samo uz suglasnost najviših državnih institucija i značajnu državnu financijsku potporu. Ugovor o kupnji uz investiciju od preko 2,4 milijarde kuna, dok je država dodala još 1,5 milijardi, pokazuje da iza njega nije stajao samo jedan čovjek ili njegova obitelj, već cijeli državni aparat.
Inače, Ugovor o preuzimanju Brodosplita 2013. godine potpisao je Tomislav Debeljak s tadašnjim ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom, koji je procijenio da je upravo Debeljak pravi čovjek koji može izvući splitski škver iz krize.
Debeljak nije potpuni neznanac.
Rođen 1975. u Zagrebu, sin je Božidara Debeljaka, koji je 1971. osnovao malu radionicu za izradu vijaka u Bregani kraj Samobora. Ta radionica postupno je prerasla u DIV Grupu, industrijski holding sa 4,000 zaposlenih i prisutnošću u 30-ak zemalja. Tomislav je, premda nije dovršio fakultet, naslijedio očevu viziju i podigao divovski biznis, šireći ga iz metalne industrije i vijaka u brodogradnju, vojnu industriju i druge sektore.
Ključni problem: Brodosplit je u vrijeme preuzimanja imao 3,400 zaposlenih, no radi sve većih problema s likvidnošću i tržišnim izazovima, brojka je pala na oko tisuću zaposlenih u posljednjih nekoliko godina, što generira kritike o opstanku i načinu upravljanju škverom. Također, treba podsjetiti da poslovanje Brodosplita, kao i izgradnja cijelog poslovnog carstva DIV Grupe, nisu prošli bez izazova i optužbi. Tu su problemi s likvidnošću, dugovanja prema kooperantima, zastoji u isplati plaća i javne rasprave o transparentnosti poslu postali su sastavni dio javne slike oko Debeljakovih tvrtki. Istovremeno, njegove poslovne veze i podrška države, osobito kroz političko-ekonomske mehanizme, predmet su špekulacija, iako nema konkretnih dokaza o posebnoj političkoj zaštiti.
Upravo je ta kombinacija snažnog gospodarskog utjecaja, obiteljskog upravljanja i bliske povezanosti s državnim tijelima stvorila okvir za djelovanje i održanje Brodosplita kao industrijskog simbola Splita, ali i problematičnog poduzetničkog poduhvata kroz turbulentne godine.
Ne treba s uma smetnuti i još jedan kontroverzni potez DIV Grupe pod Debeljakovim vodstvom – kupnju norveškog brodogradilišta Kleven. Premda je to preuzimanje donijelo širenje poslovanja, brodogradilište je Debeljak vrlo brzo odveo u stečaj, što je dodatno utjecalo na percepciju o upravljanju i dugoročnoj održivosti Debeljakovih poslovnih pothvata.
Posao s “Moby Drea” – posao koji škveru rješava financijske probleme ili ga uvlači u probleme?
Posebnu pozornost privukao je incident s uplovljavanjem broda „Moby Drea“ u splitski škver – broda čija je konstrukcija ispunjena do 350 tona azbesta, opasnog materijala čije skidanje i zbrinjavanje zahtijevaju stroge dozvole i nadzor Ministarstva zaštite okoliša. Ovaj događaj pokrenuo je val građanskih prosvjeda i zahtjeva za većom transparentnošću i zaštitom zdravlja te je stavio splitski škver, ali i Debeljaka, u vrlo osjetljiv položaj.
Iako se postavlja pitanje kako je brod pun azbesta mogao uploviti s tolikom količinom azbestnih panela u hrvatsko more, brod „Moby Drea“ je mogao bez problema ući u splitsku luku jer azbest nije bio teret ili opasni otpad koji se prevozi kao roba, već je dio konstrukcije broda. Naime, prema zakonima i pravilima lučkih uprava, brodovi s ugrađenim azbestom ne zahtijevaju posebne dozvole za ulazak jer se azbest smatra sastavnim dijelom brodskog materijala, a ne posebnim teretom. No, zahtjevi za dozvolu i nadzor nastupaju u fazama kada azbest postaje otpad, odnosno kod njegove demontaže i zbrinjavanja, što podliježe strogim procedurama Ministarstva okoliša i drugih inspekcijskih tijela.
Zdravstveni rizik Debeljakovog “posla stoljeća”
Azbest u brodu zatvoren je u tzv. „sendvič panelima“, što za sada sprječava neposredni zdravstveni rizik, ali manipulacija tim panelima bez dovoljne kontrole izaziva veliku zabrinutost. Postavlja se pitanje nije li uplovljavanje broda na kojem su ugovoreni radovi s vađenjem azbesta trebali biti najavljeni nadležnom ministarstvu i nisu li u Vladi trebali reći zadnju riječ o poslu koji bi Debeljaku trebao dobrano podebljati račun. ali u isto vrijeme ugroziti zdravlje naših sugrađana, od kojih se neki još nisu oporoavili od azbesta u Vranjicu.
Ovaj slučaj dobro ilustrira složenost poslovanja Debeljakove DIV Grupe: s jedne strane snažna obiteljska korporacija s velikim utjecajem i podrškom države, a s druge izazov upravljanja mladim industrijskim divom i problemima kakve sama država nije uspjela riješiti. Rasprava o Brodosplitu i azbestnom brodu otkriva koliko su javnost, mediji i lokalna zajednica osjetljivi na rizične poslovne odluke i koliko takvi projekti zahtijevaju jasnu odgovornost, transparentnost i kontrolu. Nažalost, DIV grupa je obiteljska tvrtka i u njoj svi dišu kao jedan – Tomislav Debeljak kao predsjednik Uprave i glavni vlasnik, u nadzornim i upravljačkim tijelima sudjeluju članovi njegove obitelji: otac Božidar i majka Vera kao suvlasnici, a u nadzornom odboru svoje mjesto imaju i njegova supruga Danijela te sestra Vedrana.
Primjer Debeljaka i splitskog škvera nije samo poslovna priča o privatizaciji i industrijskom preživljavanju – to je i ogledalo hrvatskog gospodarstva, politike i društvenih očekivanja u eri globalnih izazova i ekološke osviještenosti.
U svakom slučaju vrlo skoro možemo očekivati epilog ove složene priče u kojoj se sukobljavaju dva svijeta: s jedne strane Tomislav Debeljak, čije metode i pristup očito još uvijek nisu našli pravu rezonancu među Splićanima, a s druge strane stanovnici grada koji gaje duboku i posebnu ljubav prema svom domu te poznatu upornost kad treba zaštititi svoje interese. Sada, kada poručuju „Moby mora ići van iz hrvatskog mora“, jasno je da će njihova volja i glas zajednice biti odlučni u završnici ove borbe.
