Na današnji dan 1991. godine u zadarskom zaleđu zauvijek nas je napustio hrvatski domoljub Miro Barešić. Iako je njegov životni put s lakoćom mogao postati scenarijem za napeti film, Barešić je svakim svojim potezom ostao vjeran jednoj ideji – ljubavi prema slobodnoj domovini.
Još kao mladić napustio je Jugoslaviju i postao politički emigrant u Švedskoj. Ondje se 1971. našao u središtu svjetskih naslovnica zbog pokušaja otmice jugoslavenskog ambasadora Vladimira Rolovića, koji je tada smrtno stradao. Barešić je, bez obzira na motive, osuđen na doživotni zatvor.
No, tmurni zidovi švedske kaznionice nisu uspjeli slomiti njegovu volju. Nakon što je skupina Hrvata otela švedski avion tražeći oslobađanje osuđenih za ubojstvo Rolovića, Barešić je izašao na slobodu, ali svoju putanju životne odiseje nastavio je u Španjolskoj, pa potom u Južnoj Americi. Tamo je pokušao izgraditi miran život, ali prošlost ga je uvijek sustizala – 1980. otkriven je njegov identitet, ponovno je izručen Švedskoj i suočen s mogućnošću da završi u Jugoslaviji, gdje bi ga čekala smrt.
Ono što je uslijedilo svjedoči o snazi njegove odlučnosti: Miro Barešić kreće u štrajk glađu i vodi bitku za vlastiti život. Tek 1987. uspijeva napustiti Švedsku, protjeran je u Paragvaj. No, ni južnoameričko utočište nije umanjilo njegov osjećaj odgovornosti prema domovini. Početkom Domovinskog rata, čim je vijest o slobodi i borbi za Hrvatsku postala moguća stvarnost, vraća se kući i stavlja se na raspolaganje novoj hrvatskoj vlasti.
Barešić je ubijen u zasjedi kod Miranja nedaleko Benkovca, tijekom diverzantske akcije, zajedno sa Zdeslavom Turićem, Franom Bokanovićem i Milom Pandžićem. Okolnosti cijele akcije i danas su predmet rasprava jer su tada ključne sigurnosne pozicije i dalje držali ljudi koji su mu do jučer bili neprijatelji. Iz prve je ruke te krvave stvarnosti svjedočio i jedan od preživjelih, Tvrtko Pašalić, koji je crne događaje sažeo ovako: „Negdje između 13 i 14 sati, upali smo kod Miranja Donjih u zasjedu. Pucalo se sa svih strana, pješačkim naoružanjem ali i minobacačima. Bilo je jasno da smo izdani, da su nas dočekali tamo i bili smo u potpunom okruženju. Ja sam se, zajedno s vodičem, izvukao posljednji i vjerujem da me neka viša sila spasila. Iz okruženja sam se izvukao tek oko 21 sat navečer, a oni su cijelo to popodne češljali teren, sipali vatru na nas sa svih strana.“
Danas tijelo Mire Barešića počiva u Aleji poginulih branitelja na zagrebačkom Mirogoju. I premda je posljednji ispraćaj bio tih i bez pompe, njegova životna borba ostaje upisana u kolektivnu svijest naroda kojem je pripadao svim srcem. S nama je…
