Dva velika glazbena imena, Arsen i Matija Dedić, zajedno počivaju u skromnoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju. Njihov umjetnički opus i zvuk obilježili su živote naraštaja, a sada su u trajnoj blizini — daleko od Aleje velikana, ali bliski kroz note koje su ostavili iza sebe. Upravo ta skromnost i intima ogledaju duboku umjetničku i ljudsku povezanost koju su njegovali tijekom života.
Arsen Dedić ostavio je neizbrisiv trag na hrvatskoj glazbenoj sceni svojim poetičnim tekstovima i jedinstvenim štihom glazbe koja je duh vremena utkala u bezvremene skladbe. Matija, njegov sin, naslijedio je očevu glazbenu genijalnost, ali i vlastitu emotivnu dubinu, ostavivši iza sebe bogat opus koji je izraz njegove osobnosti i glas generacija.
Iako njihovo ime ne krasi Aleju velikana, gdje počivaju mnogi umjetnički velikani Hrvatske, njihovo mjesto na Mirogoju, u mjestu koje odiše intimošću i privatnošću, odraz je njihove stvarne prirode – skromnih i duboko ljudskih stvaraoca umjetnosti. Dok zajedno počivaju u obiteljskoj grobnici, okruženi mirom i sjećanjima najbližih, njihova glazba i dalje odzvanja srcima mnogih.
U vremenu kada se često favorizira spektakl i javna pompa, počivalište Arsena i Matije Dedića podsjetnik je da prava veličina leži u autentičnosti, dubini i povezanosti s onima koji su voljeli njihovu glazbu.
Njihova ostavština ne poznaje granice – njihove pjesme i kompozicije i dalje nadahnjuju nove generacije, a njihova tiha, ali snažna prisutnost na Mirogoju svjedoči o umjetnosti koja traje i izvan reflektora svjetla.
