Svjetski dan baka i djedova i starijih osoba Katolička Crkva obilježava svake godine na četvrtu nedjelju srpnja, što 2024. i 2025. pada na 28. odnosno 27. srpnja. Ovu proslavu je 31. siječnja 2021. ustanovio papa Franjo s ciljem da se prizna važnost i uloga koju bake, djedovi i stariji imaju kao poveznica generacija, prenoseći iskustvo života i vjere mladima. Datum je izabran tako da bude najbliži blagdanu svetih Joakima i Ane, Isusovih baka i djeda, koji se slavi 26. srpnja
Papa Franjo je naglasio kako starije osobe nisu teret društva, već su “korijenje” koje čuva mudrost i tradiciju te važno prenosi vjeru novim naraštajima. Izrazio je zabrinutost zbog sve češće usamljenosti starijih, potičući obitelji i župne zajednice na njegovanje veza sa starijima. Za sudjelovanje na misama ili za posjet starijima povodom ovog dana, vjernicima je moguće zadobiti i potpuni oprost.
Tema proslave, kao i papina poruka, glasi: “Ne odbacuj me u starosti” (Psalam 71,9). Papa poziva na solidarnost između naraštaja i ističe da je starost blagoslov, a ne teret.
Ova inicijativa brzo je zaživjela u Crkvi diljem svijeta i svake godine se organiziraju molitvene i karitativne akcije u čast baka, djedova i svih starijih osoba, ističući njihovu vrijednost za obitelj i društvo.
Uloga baka i djedova prema unucima u vjerskom smislu
Biblija i kršćanska tradicija posebno cijene ulogu baka i djedova u prenošenju vjere i duhovnih vrijednosti na mlađe generacije. Oni nisu samo most između prošlosti i budućnosti, nego i istinske osobe koje djecu i unuke uče Božjim zapovijedima, dijeleći s njima životna iskustva i priče o obiteljskoj i vjerskoj povijesti. Bake i djedovi često su ti koji mole za svoju djecu i unuke, pokazujući im na djelu što znači živjeti vjeru. Djeca ih prepoznaju kao one koji poznaju Boga i čiji ih primjer potiče da i sami rastu u duhovnom životu.
Njihov osobni primjer – kroz svakodnevnu molitvu, odlazak na misu ili sudjelovanje u vjerskim običajima – pruža unucima osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Toplina i bezuvjetna ljubav u njihovim odnosima stvara plodno tlo za prenošenje kršćanskih vrijednosti. Osim unutar obitelji, bake i djedovi često uključuju svoje unuke i u život župne zajednice, zajedničke molitve ili dobrotvorne akcije, čime dodatno osnažuju njihovu vjeru i osjećaj pripadnosti.
Kao što kršćanska tradicija poučava, bake i djedovi su pravi čuvari vjerskog nasljeđa i od presudne su važnosti za kontinuitet i produbljenje vjere unutar obitelji i šire crkvene zajednice. Njihova vjera nije samo riječima izražena, već prije svega življena kroz primjer, zajedništva i duhovne bliskosti.
